Page 355 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

I
Tao koji spoznati kanimo nije baš Tao;

ime što mu se nadjenuti može, nije ime
njegovo pravo.

XIV

Gledan, ne vidi se, nevidljivim se naziva.
Slušan, ne čuje se, nečujnim se naziva.

Diran, ne ćuti se, neopipljivim se naziva.
Ta sva tri slučaja srž kojih je zagonetna,

Na koncu se stapaju u Jedno.

Lice njegovo uzvišeno osvijetljeno nije,
niti mu spušteno u tami čami.

Stalan, ne može imenovan biti,
tako on pripada carstvu lišenu svih stvari.

On je oblik bez oblika i slika bez slike.
Vazda izmiče, nepojmljiv je.

Sučelice, ne vidiš mu čela,
Slijedeći ga, ne vidiš mu leđa.

XXV

Bje nešto neodređeno

prije stvaranja svemira.
To je nešto prazno i mutavo.
Ono je neovisno i neuništivo.

Ono se posvud giba bez ikakva umora.

Ne poznajući ime njegovo

ja ga nazivam »Tao«.
Trudim se da ga »veličinom« zovem.

A veličina širenja podmnijeva.
Širenje podmnijeva udaljavanje.