Page 352 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

razumjeti kako ih naš um vidi, razmisli o ovome što ću ti

reći. Kad je vosak daleko od vatre, on je tvrd pa njime
možemo rukovati i držati ga u rukama. No, čim ga
bacimo u vatru, vosak se odmah rastopi, zapali i izgori.

Tako sve postaje svjetlost i završava sred plamena. Isti

je i ljudski um: kada stoji sam za sebe, nepovezan s
Bogom, on sve oko sebe shvaća na uobičajeni način,

ovisno o vlastitoj moći. No, približi li se Božanskoj vatri i
Duhu Svetome, Božanska ga vatra obuhvaća i sav se

pretvara u svjetlost i izgarajući u plamenu Duha Svetoga
širi se u Božansku misao. Tada mu je, sred Božanske

vatre, nemoguće razmišljati o vlastitim djelima i
žudnjama. (Nadsvijest, str. 370; Philokalia, tom V, str.

475).

Sv. Bazilije Veliki rekao je o Božanskom otkrivenju:
»Posve je neizrecivo i neopisivo na munju nalik

isijavanje Božanske ljepote; riječju se ne da izreći, uhom
se ne da čuti. Imenujemo li blještavilo dana, svjetlost

mjeseca ili sjaj sunca - ništa od toga nije vrijedno
usporedbe sa sjajem istinskog svjetla i u usporedbi s

njom udaljenije je od svjetlosti više no što je najcrnja noć
ili najstrašnija tama daleko od blještavog podneva. Kad

je ta ljepota, nevidljiva tjelesnome oku i pojmljiva samo

dušom i mišlju, obasjala neke svece, probovši ih
nepodnošljivom žudnjom za vizijom Božanske ljepote
koja će trajati vječno, odbio ih je sadašnji život i oni su

ga podnosili poput teških okova.« (Nadsvijest, str. 372,

Philokalia, tom V).

»Čudnu stvar reći ću ti sada (kaže Sv. Theognis) nemoj

se iznenaditi. Skriveno je otajstvo između Boga i duše.

Zbiva se onima koji su dostigli vrhunac savršene čistoće
ljubavi i vjere, kada se čovjek, potpuno preobražen,