Page 353 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 353
neprestano sjedinjuje s Bogom, kao njegovo vlastito
biće, molitvom i razmišljanjem.« (Nadsvijest, str. 381;
Philokalia, tom III, str. 396).
Vrlo su zanimljivi neki odlomci iz djela Klementa
Aleksandrijskog (II. stoljeće). (Navedeni odlomci uzeti
su iz engleske knjižice Extracts from the Writings of
Clement of Alexandria, The Theosophical Society,
1905).
»Čini se da slikarija obuhvaća sve što je pogledu
dostupno u prikazanim prizorima. No, ona daje lažni opis
prizora, u skladu s pravilima umjetnosti i služeći se
znakovima koji proizlaze iz specifične sposobnosti
viđenja. Na taj način više i niže točke u pogledu, kao i
točke između njih, ostaju sačuvane. Time se postiže da
se neki predmeti nalaze u prvom planu, drugi u pozadini,
a treći sa strane, i to na ravnoj glatkoj površini. Baš tako
i filozofi preslikavaju istinu kao i slikari.«
Tu Klement Aleksandrijski ukazuje na vrlo važnu
stranu istine, naime, on ukazuje na nemogućnost da
se istina izrazi riječima i na uvjetnost svih
filozofijskih sustava i formulacija. Njegova je ideja
da je dijalektička istina prikazana samo u
perspektivi, to jest neizbježno u iskrivljenom obliku.
Koliko bi se vremena i truda uštedjelo, koliko bi se
nepotrebnih muka prištedjelo čovječanstvu kad bi ono
bilo u stanju shvatiti jednostavnu činjenicu da se istina
ne može izraziti našim jezikom. Tada bi ljudi prestali
misliti da oni posjeduju istinu, prestali bi prisiljavati druge
narode da po svaku cijenu prihvate njihovu istinu,
mislili bi na to da drugi mogu prilaziti istini s druge
strane, baš kao što joj oni prilaze sa svoje. Koliko
rasprava, koliko religioznih sukoba, koliko bi nasilja nad