Page 438 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

U zaključku želim spomenuti one čudesne i tajanstvene
riječi iz Apokalipse i Poslanice Efežanima apostola

Pavla koje su epigraf ove knjige.
Apokaliptički Anđeo se kune da vremena već neće

biti.
Kada . . .?

Ne znamo što je mislio pisac Apokalipse, ali znamo

ono stanje duha kada se mijenja ljudski odnos
prema vremenu. Znamo da se upravo u tome, u

promjeni osjećaja vremena izražava početak četvr-
tog oblika svijesti, početak prijelaza na kozmičku

svijest.
U toj i sličnim rečenicama nazire se duboki filozofijski

idealizam učenja Evanđelja. Shvaćanje da je tajna

vremena prva tajna, prva je i neizbježna posljedica
idealističkog pogleda na svijet.

Što je značila ta apokaliptička rečenica? Je li imala
značenje koje joj i danas možemo pripisati, ili je to bio

samo umjetnički retorički govorni izraz, slučajni udarac u
dirku koji stoljećima i tisućljećima odzvanja zadivljujuće

snažnim i istinitim tonovima? Mi to ne znamo i nikada

nećemo znati. A riječi su lijepe. I možemo ih prihvatiti
kao simbol daleke i nedostižne istine.
Riječi apostola Pavla još su čudnije, još neobičnije u

svojoj matematičkoj točnosti. (Ukazali su mi na te riječi u

knjizi A. Dobroljubova Iz Nevidljive knjige. Autor u
njima vidi izravni nagovještaj »četvrte dimenzije

prostora«.)

Što to zapravo može značiti?