Page 440 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Kako je apostol Pavao mogao znati i misliti da

svetost daje novo razumijevanje prostora? Mi
znamo da ona to mora dati, ali kako je on to mogao

znati?

Nitko od njegovih suvremenika nije ideju razumijevanja

prostora povezao sa svetošću. Tek mi, nakon Kanta i

pošto su nam postale dostupne riznice istočnjačke
misli, shvaćamo da je prijelaz na novi stupanj

svijesti nemoguć bez širenja osjećaja prostora.

Je li to htio reći apostol Pavao - taj neobični čovjek,

rimski službenik, progonitelj kršćana koji je postao
njihovim propovjednikom, filozof, mistik, čovjek koji je

»vidio Boga«, smjeli reformator i moralist svoga
vremena koji se borio »za duh«, a protiv »slova« i koji

sigurno nije odgovoran za činjenicu da su ga poslije stali
shvaćati ne u »duhu«, već »doslovce«. Što je on htio

reći? - Ne znamo.
No, pogledajmo te riječi iz Apokalipse i Poslanice s

gledišta našeg uobičajenog »pozitivističkog

mišljenja«. Što ćemo vidjeti?
Nećemo vidjeti ništa.

Bljesak tajne što zasvjetluca na tren, isti čas nestane.
To neće biti ništa doli riječi bez svakog sadržaja koje

ničim ne privlače našu umornu pažnju, koje će skliznuti s
nje kao što ona sklizne sa svega. Ravnodušno ćemo

okrenuti stranicu i ravnodušno zatvoriti knjigu.
I ne shvaćamo da svojim »pozitivizmom« sami

sebe potkradamo, da naš život lišavamo svake
ljepote, tajne, sadržaja. Pretvaramo ga u ogoljelu

shemu vrtećih kugli i čudimo se zašto nam je tako