Page 71 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

izvesti zaključak da taj medij nije nalik ni na koju drugu

tvar. Ona posjeduje svojstva koja se teško mogu
međusobno izmiriti.

Postoji li u našem iskustvu išta što odgovara tom

mediju?

Možemo li zamisliti medij kroz koji se tvar slobodno
kreće, ali koji isto tako svojim vibracijama može razarati

sastav materije; možemo li zamisliti medij koji je prisutan
u svakom praznom prostoru, prodire u sva tijela, a

pritom je nemjerljiv i neosjetljiv?

»Materija« koja ima sva ta svojstva nama je poznata i
nazivamo je »eterom«.

Svojstva etera stalni su predmet znanstvenog

istraživanja. No s obzirom na sva iznesena razmišljanja
bilo bi zanimljivo promotriti svijet s pretpostavkom da mi

nismo uronjeni u eter, već, da tako kažemo, stojimo na
njemu; pri čemu je »eter« samo dodirna površina dvaju

višedimenzionalnih tijela.

Hinton ovdje izražava neobično zanimljivu misao. On

zbližava ideju »etera«, koja je u materijalističkom, ili čak
energističkom shvaćanju moderne fizike posve
besplodna i vodi samo u slijepu ulicu, s idejom

»vremena«. Za nj eter u prvom redu nije tvar, već samo

»površina«, »granica« nečega. No čega? Opet ne tvari,
već samo površina, granica, predio jednog oblika

zamjedbe i početak drugog . . .