Page 66 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

točke - na isti način u svakoj točki vremena (u svakom

trenutku) možemo zamisliti crtu koja prolazi kroz tu
točku i ide po prostoru.

Presjecišta tih crta tvore ravninu svemira. To znači da

svemir možemo shvatiti kao ravninu, a njezine dvije
dimenzije su prostor svemira i vrijeme svemira, koje

se križaju u svakoj točki.

Iz toga možemo izvesti zaključak da je vrijeme po
svojim svojstvima istovjetno prostoru kao što su

istovjetne dvije crte na ravnini. Odnosno, to znači da,
kao što se u prostoru stvari koje mi odjednom vidimo ne

mogu iznenada pojaviti, već moraju i ranije postojati,
tako i u vremenu »zbivanja« postoje prije no što okrznu

našu svijest i nastavljaju postojati i nakon što smo se od

njih udaljili. Dakle, protežnost u vremenu je protežnost
u nepoznatom prostoru, a ne samo razmak što odvaja

jedan događaj od drugoga.

Na taj način prostor se može shvatiti kao druga
dimenzija vremena, a vrijeme kao druga dimenzija

prostora. No, budući da smo samo uvjetno uzeli prostor
kao crtu i budući da znamo da prostor ima tri dimenzije,

to je, shodno tome, vrijeme četvrta dimenzija

prostora.

No, već smo upozorili da vrijeme nije jednostavan, već

složeni pojam. To moramo imati u vidu. Ono se sastoji
od pojma nepoznatog prostora koji odlazi u prošlost i

budućnost i od pojma prividnog gibanja u tom prostoru.