Page 69 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

prostornih odnosa promjena je i vremenskih, čak i kad

mi to ne zapažamo.

To se vjerojatno događa stoga što se prostor i vrijeme

samo uvjetno mogu prikazati kao ravnina. U zbilji je

njihov odnos izuzetno složen. Prostor ima protežnost
u tri dimenzije. Vrijeme je okomito na svaku od tih

dimenzija. Svaka promjena u prostornom položaju

je i promjena položaja u vremenu.

S punim pravom možemo reći da se ne izvodi

»vrijeme« iz »gibanja«, već se gibanje osjeća

zahvaljujući osjećaju vremena. Mi imamo taj osjećaj i
zato osjećamo gibanje. Da nemamo osjećaja vremena

ne bismo osjećali gibanje. Sam »osjećaj vremena« u biti
je granica ili površina našeg »osjećaja prostora«.

Tamo gdje svršava »osjećaj prostora« počinje »osjećaj
vremena«. Razjasnili smo da je »vrijeme« po svojim

svojstvima istovjetno »prostoru«, tj. ono ima sve
značajke protežnosti prostora. No mi ga ne osjećamo

kao protežnost prostora, već kao vrijeme, tj. kao nešto
posebno što se ne da izraziti drugim riječima,

nerazdvojno od gibanja. Nesposobnost da se vrijeme

osjeti prostorno potječe otuda što je osjećaj vremena
nejasni osjećaj prostora; osjećanjem vremena mi

mutno osjećamo nove značajke prostora što premašuju
područje triju dimenzija.

Poznati matematičar Riemann shvatio je da se u

pitanju o višim dimenzijama vrijeme na neki način
prevodi u prostor i držao je da je materijalni atom ulaz

četvrte dimenzije u trodimenzionalni prostor.