Page 74 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Ako uzmemo fizičko tijelo čovjeka, u njemu ćemo osim
»materije« naći nešto, doduše promjenljivo, no bez

sumnje uvijek jednako od rođenja do smrti. Kad se
prisjećamo lica ili lika čovjeka koji je daleko ili je umro,

mi se sjećamo upravo toga nečega.

To je Linga Šarira indijske filozofije, to jest oblik u

koji je uobličeno naše fizičko tijelo (»Tajno učenje«,
S. P. Blavacka). Istočnjačka filozofija drži da je fizičko

tijelo nešto nestalno, nešto što je u vječitoj razmjeni s
okolinom. Čestice dolaze i odlaze. Za sekundu tijelo već

nije apsolutno ono što je bilo sekundu prije. Danas već
nije u velikoj mjeri ono što je bilo jučer. Za sedam godina

to je već posve drugo tijelo. No, bez obzira na to,
nešto uvijek ostaje, od rođenja do smrti: to može

mijenjati izgled, no uvijek ostaje isto. To je Linga Šarira.

Linga Šarira je oblik, slika, mijenja se, a ostaje ista. Za
matematičara je to promjenljiva veličina. Svaka slika

čovjeka koju mi možemo prispodobiti sebi nije Linga
Šarira. No, pokušamo li oblikovati mentalnu sliku

čovjeka - zahvaćenu u vremenu - od rođenja do
smrti, sa svim pojedinostima i crtama djetinjstva,

zrele dobi i starosti, to će biti Linga Šarira.

Sve stvari imaju oblik. Kažemo da se svaka stvar

sastoji od materije i od oblika. Pod »materijom«, kako
smo već rekli, podrazumijevamo uzroke dugog niza

miješanih osjetilnih zamjedbi. No, materiju bez oblika ne
zamjećujemo, čak ne možemo razmišljati o materiji bez