Page 93 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Mi bismo njegov svijet vidjeli onakvim kakav on jest, a

ne kakvim se njemu čini. Vidjeli bismo prošlost i
budućnost, mogli bismo proricati, usmjeravati i čak

stvarati događaje.

Znali bismo bit stvari. Znali bismo što je »materija«
(ravna crta), što je »gibanje« (krivulja, izlomljena crta,

kut). Vidjeli bismo kut i središte. Sve bi nam to davalo
golemu prednost pred dvodimenzionalnim bićem.

U svim pojavama dvodimenzionalnog svijeta vidjeli

bismo mnogo više no što vidi plošno biće, ili bismo vidjeli
posve drugačije od njega. Mogli bismo mu pričati vrlo

mnogo novoga, neočekivanog i neobičnog o pojavama u
njegovu svijetu - kad bi nas ono moglo čuti i razumjeti.

Ponajprije bismo mu mogli reći da sve ono što ono

smatra pojavama, npr. kutovi ili krivulje, nisu drugo doli
svojstva viših tijela, da druge »pojave« u njegovu

svijetu nisu pojave, već samo dijelovi »presjeka« pojava,
a ono što naziva »tijelima« da su samo presjeci tijela - i

još mnogo toga.

Mogli bismo mu kazati da s obje strane njegove
ravnine (tj. njegova prostora ili njegova etera) leži

beskonačni prostor (koji plošno biće naziva vremenom),
i da u tom prostoru nisu samo uzroci svih njegovih

»pojava«, već i same pojave, kako prošle tako i buduće,
a mogli bismo još dodati i to da »pojave« nisu nešto što

se dogodilo i prestalo postojati, već kombinacije
svojstava viših tijela.

Pritom bi nam bilo vrlo teško bilo što objasniti plošnom

biću, a njemu bi bilo vrlo teško razumjeti nas. I to