Page 94 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

ponajprije stoga što njegovi pojmovi ne odgovaraju

našima. Nedostajale bi potrebne »riječi«.

Na primjer, presjek bi za njega bila posve nova i
nerazumljiva riječ. Zatim kut - opet nerazumljiva riječ.

Središte - još nerazumljivija. Treća okomica - nešto
nedokučivo, izvan njegove geometrije.

Plošnom biću najteže bi bilo shvatiti pogrešnost

njegove predodžbe vremena. Ono nikako ne bi moglo
zamisliti da na crtama okomitima s njegovom ravninom

istovremeno postoji ono što je prošlo i ono što će biti.

I nikako ne bi moglo razumjeti da je prošlost isto što i
budućnost, jer se pojave mogu pojavljivati i iščezavati na

obje strane.
No dvodimenzionalnom biću bi ipak bilo najteže shvatiti

da »vrijeme« sadrži u sebi dvije ideje: ideju prostora i
ideju gibanja u prostoru.

Već smo upozorili da će dvodimenzionalno biće koje

živi na ravnini nazivati gibanjem ono što će nama posve
drugačije izgledati.

U knjizi »Četvrta dimenzija« u poglavlju »Prvo

poglavlje u historiji četverodimenzionalnog prostora«

Hinton piše:

»Parmenid i azijski mislioci kojima je on vrlo blizak,
izložili su teoriju postojanja koja je u potpunom skladu sa

shvaćanjem o mogućem odnosu između višeg i nižeg
prostora. Ta je teorija oduvijek bila vrlo privlačna čistom

intelektu i ona je prirodni način mišljenja onih ljudi koji se