Page 90 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

neće vratiti; ili budućim, tj. još nepostojećim, nečim

što se nije očitovalo, samo je moguće.

Zamislimo da se kroz ravninu na kojoj živi

dvodimenzionalno biće vrti kolo sa šarenim
žbicama. Kretanje žbica činit će se dvodimenzio-

nalnom biću kao promjena boja crte što leži na

površini. To mijenjanje boja crte plošno biće će
nazvati pojavom i promatrajući tu pojavu ono će

zapaziti u njoj neki red. Znat će da nakon crne crte
dolazi bijela, za bijelom plava, za plavom ružičasta.

Ako se na pojavu bijele boje nadoveže neka druga
pojava, npr. zvonjava, dvodimenzionalno biće će

reći da je bijela crta uzrok zvonjave. Sama promjena

boje crte, po mišljenju dvodimenzionalnog bića,
ovisit će o nekim uzrocima koji se nalaze tu, na

njegovoj ravnini. Svako nagađanje o mogućnosti

postojanja uzroka izvan ravnine ono će odbaciti kao
posve fantastično i apsolutno neznanstveno. To će

se njemu činiti takvim zato što ono nikada neće biti
u stanju zamisliti kolo, tj. različite dijelove kola sa

svake strane ravnine. Kad ispita promjene boja crta
i otkrije njihov red, plošno će biće, vidjevši jednu od

njih, recimo plavu, misliti da su crna i bijela već

prošle, tj. iščezle, prestale postojati, uzmaknule u
prošlost, a crte koje se još nisu pojavile - žuta,

zelena i druge, među njima i nova bijela i nova crna,
koje će tek doći - još ne postoje, nalaze se u

budućnosti.

Na taj način, premda neće biti svjesno oblika svoga
svemira i smatrat će ga beskonačnim u svim pravcima,