Page 431 - Pyotr Ouspenskii - U potrazi za čudesnim
P. 431

Posle toga, srce mi je jako kucalo duže vremena, ali ne ne­
    prijatno.  Beležio sam i disao oko pola sata.  Ovu vežbu ne pre­
    poručujem ljudima sa slabim srcem.
        U svakom slučaju, ovaj eksperiment mi je pokazao tačnost
    kojom data vežba može biti prenesena do centra kretanja, to jest,
    da je bilo moguće učiniti da centar kretanja radi na nov način.
    Istovremeno sam bio ubeden da je uslov za taj prenos, nevero-
    vatan umor.  Čovek svaku vežbu počinje umom;  tek kad se sti­
    gne u stadijum umora kontrola prelazi u centar kretanja. Ovo je
    objasnilo ono što je G. govorio o »izuzetnim naporima« i mno­
    ge  od  njegovih kasnijih zahteva  učinilo  shvatljivim.
        Kasnije,  koliko  god  puta  da  sam  pokušavao  da  ponovim
    vežbu,  nisam uspeo  da  izazovem  isti  osećaj.  Istina  da  se  post
    završio i da je uspeh mog eksperimenta verovatno bio vezan sa
    njim.
        Kada sam G. rekao o svom opitu, kazao je da bez opšteg ra­
    da, to jest, bez rada na celom organizmu, takve se stvari događaju
    samo slučajno.
        Kasnije  sam  nekoliko  puta  čuo  opise  iskustava  veoma
    sličnim  mojim  od  ljudi  koji  su  se bavili  plesovima,  pokretima
    derviša, sa G.
        Što smo više videli i shvatali složenost i raznovrsnost me­
    toda rada na sebi, tim su nam bile jasnije poteškoće na tom pu­
    tu.  Videli smo nezamenljivost velikog zanja, ogromne napore i
    pomoć na koju niko od nas nije mogao ni imao prava da računa.
    Videli smo da je čak i samo započinjanje rada na sebi u bilo kak­
    vom  ozbiljnijem  obliku  bio  izuzetan  fenomen  koji je  zahtevao
    hiljade pogodnih unutrašnjih i spoljašnjih uslova. A početak ni­
    je davao garanciju za budućnost. Svaki korak je zahtevao napor,
    za svaki korak je bila potrebna pomoć. Mogućnost postizanja bi­
    lo čega bila je tako mala u poredenju sa teškoćama da su mnogi
    od nas izgubili želju da čine bilo kakve napore.
        To je bio neminovan stadijum kroz koji svi prolaze dok ne
    nauče da razumeju da je beskorisno misliti o mogućnosti ili ne-
    mogućnosti velikog i udaljenog postizanja nečega i da čovek mo­
    ra da ceni ono što dobije danas a da ne razmišlja o tome šta će
    dobiti sutra.
   426   427   428   429   430   431   432   433   434   435   436