Page 22 - Rudolf Štajner - Teozofija
P. 22
ČOVJEKOVO BIĆE
Sljedeće Goetheove riječi označavaju na lijep način
ishodište jednog od putova na kojem se može upoznati
čovjekovo biče: "Čim čovjek počinje opažati predmete
oko sebe, opaža ih u odnosu na sebe samoga i to s
pravom, jer sva njegova sudbina ovisi o tome sviđaju
li mu se oni ili ne, privlače li ga ili odbijaju, koriste
li mu ili štete. Taj sasvim prirodan način promatranja
i rasuđivanja stvari čini se toliko lagan koliko je
potreban, a ipak je čovjek pritom izložen tisućama
zabluda koje ga često postiduju i zagorčavaju mu
život. — Mnogo je teži pothvat onih čiji je živi poriv
za spoznajom usmjeren promatranju predmeta pri
rode po sebi i u njihovu međusobnom odnosu, jer
ako promatraju stvari samo u odnosu prema sebi,
brzo gube mjerilo koje im pomaže kod spoznaje.
Nedostaje im mjerilo sviđanja i nesviđanja, priv
lačnosti i odbojnosti, korisnosti i štetnosti. Toga
se trebaju potpuno odreći te poput ravnodušnih,
gotovo božanskih bića tražiti i istraživati što jest,
a ne što godi. Jednog botaničara ne smije dirati ni
ljepota ni korisnost biljaka, on treba istraživati njiho
vo nastajanje, njihov odnos prema ostalom biljnom
carstvu; i kao što sunce sve njih iz zemlje mami i
obasjava, tako i on treba istim mirnim pogledom
gledati i pregledavati sve njih, a mjerilo spoznaje,
podatke za prosuđivanje ne treba uzimati iz sebe,
nego iz kruga stvari koje promatra."
Ova misao što ju je izgovorio Goethe, usmjerava
pozornost na tri stvari. Prvo mu kroz vrata njegovih
osjetila neprekidno pritječu obavijesti o predmetima
koje on dodiruje, miriše, kuša, sluša i gleda. Drugo
su utisci koje predmeti pobuđuju u njemu i koji