Page 116 - Saša Marković - Manifest protiv Imperije
P. 116

Strita.184
            Mnogi  u  Tokiju  bili  su jako  nezadovoljni,  ali  zaduženost
     zemlje izazvana ratom nije davala izbora. Englezi su još uvijek čvrsto
     kontrolisali svjetske fmansije. Rusi su se morali osjećati ”zahvalni” i
     Englezima i Amerikancima.  Dakle,  idealno  za zaboravljanje starih
     trzavica i otopljavanje odnosa sa Engleskom, naravno -  na štetu Nje­
     mačke.
                                                         .
            Znajući daje relativna snaga Rusa bila najniža 1894 godine,
     a daje relativna snaga Njemačke bila najveća  1903. godine, nije li
     1905. godina bila idelna prilika za Njemce da udare na Francuze? Isto-
     ričari daju razne odgovore na to pitanje, od teorije da se car Vilhem II
     bojao socijalne revolucije,  do pretpostavki da su njemački političari
     bili nesvjesni svoje prednosti. Međutim, oni ne daju logično objašnje­

     nje koje se nameće -  da Njemačka nije toliko htjelarat!
            Naprotiv, Vilhem II započinje, doduše nevješto, diplomatsku
     ofanzivu. Nudi savez Rusima. Biće tu mjesta i za Francuze. Prekasno!
     Britanci su karte već nepovratno podijelili.
            Slijedi Marokanska kriza. Vilhem П će ispasti smiješna figura,
     ali mnogo važnije, njemački uticaj u konačnom rješeju će biti mini­
                                                  n
     malan. Davno su prošla Bizmarkova vremena i Berlinski kongres. U
     svakom slučaju, bio je to znak da su se Englezi pobrinuli da vrijeme

     radi protiv Njemaca. Njemci osjećaju omču oko vrataPostaju ner­
                                                    .
     vozni i agresivni. Uskoro će Austrija aneksirati Bosnu. Potez koji se
     ne može nazvati defanzivnim i potez koji je šamar Rusima. Da li bi
     ikada Bizmark napravio nešto takvo? Teško je vjerovati. Bizmarkova
     škola je  ipak  zastupala  stav  da  se  Njemačka  ne  smije  sukobiti  sa
                                                t
     Rusima. Događaji će pokazati da je ta škola bila akuelna i u dvadese­
     tom vijeku. Nije li upravo sporazum Hitler-Staljin potvrdio osnovno
     načelo Bizmarkove  škole? No, ne valja ići predalekoBizmark nije

                                                   .
     htio postati neprijatelj Rusa, ali nije ni mnogo učnio da stekne njihovo
                                             i
     184  Vidjeti u: „Dictionaiy o f American Biography“, J a co b  Н еп гу  Schiff,New York,  1928-1936.,

     str. 430-432.


                                 115
   111   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121