Page 116 - Saša Marković - Manifest protiv Imperije
P. 116
Strita.184
Mnogi u Tokiju bili su jako nezadovoljni, ali zaduženost
zemlje izazvana ratom nije davala izbora. Englezi su još uvijek čvrsto
kontrolisali svjetske fmansije. Rusi su se morali osjećati ”zahvalni” i
Englezima i Amerikancima. Dakle, idealno za zaboravljanje starih
trzavica i otopljavanje odnosa sa Engleskom, naravno - na štetu Nje
mačke.
.
Znajući daje relativna snaga Rusa bila najniža 1894 godine,
a daje relativna snaga Njemačke bila najveća 1903. godine, nije li
1905. godina bila idelna prilika za Njemce da udare na Francuze? Isto-
ričari daju razne odgovore na to pitanje, od teorije da se car Vilhem II
bojao socijalne revolucije, do pretpostavki da su njemački političari
bili nesvjesni svoje prednosti. Međutim, oni ne daju logično objašnje
nje koje se nameće - da Njemačka nije toliko htjelarat!
Naprotiv, Vilhem II započinje, doduše nevješto, diplomatsku
ofanzivu. Nudi savez Rusima. Biće tu mjesta i za Francuze. Prekasno!
Britanci su karte već nepovratno podijelili.
Slijedi Marokanska kriza. Vilhem П će ispasti smiješna figura,
ali mnogo važnije, njemački uticaj u konačnom rješeju će biti mini
n
malan. Davno su prošla Bizmarkova vremena i Berlinski kongres. U
svakom slučaju, bio je to znak da su se Englezi pobrinuli da vrijeme
radi protiv Njemaca. Njemci osjećaju omču oko vrataPostaju ner
.
vozni i agresivni. Uskoro će Austrija aneksirati Bosnu. Potez koji se
ne može nazvati defanzivnim i potez koji je šamar Rusima. Da li bi
ikada Bizmark napravio nešto takvo? Teško je vjerovati. Bizmarkova
škola je ipak zastupala stav da se Njemačka ne smije sukobiti sa
t
Rusima. Događaji će pokazati da je ta škola bila akuelna i u dvadese
tom vijeku. Nije li upravo sporazum Hitler-Staljin potvrdio osnovno
načelo Bizmarkove škole? No, ne valja ići predalekoBizmark nije
.
htio postati neprijatelj Rusa, ali nije ni mnogo učnio da stekne njihovo
i
184 Vidjeti u: „Dictionaiy o f American Biography“, J a co b Н еп гу Schiff,New York, 1928-1936.,
str. 430-432.
115