Page 113 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 113

stratešku prednost nad zemljama u razvoju - kontrolu nad njiho­
        vom hranom.
           Kada siromašna ili  manje  razvijena zemlja ukine  mjere  koji­
        ma  svoju  proizvodnju  štiti  od  uvoza hrane  i  američkim  poljo­
        privrednim  proizvodima  otvori  svoje  tržište,  rezultat  se  može
        predvidjeti.  To  su  Pearce  i  njegov  Cargill  dobro  znali.  Ekono­
        mist J.W.  Smith  to je opisao  ovako:

           Visoko  mehanizirane farme  na velikim prostranstvima  mogu proizvo­
           diti  hranu  koja  će  biti jeftinija  od one koju  proizvode  i  najslabije
           plaćeni zemljoradnici  u zemljama  Trećega svijeta.  Kada se  ta jeftina
           hrana prodaje ili da je zemljama Trećega svijeta,  njihova se poljopri­
           vreda uništava.  Kada bi siromašni i nezaposleni ljudi Trećega svijeta
           imali  dostupnu zemlju,  industrijsku  mehanizaciju i  zaštitu  od uvoza
          jeftine  hrane,  uzgajali  bi  visokoproteinske  i  visokokalorićne  usjeve  i
           postali  bi neovisni u proizvodnji  hrane.  Kada  bi te  zemlje  svoja po­
           dručja pretvorile u obradive površine i tako uposlile svoje nezaposle­
           ne,  to ih ne bi stajalo gotovo ništa,  imale bi dobru hranu i uštedjele
           daleko  više novca od onoga što danas  plaćaju za  takozvane  jeftine'
           uvozne  prehrambene proizvode.


           Ali,  ta razumna  alternativa  neće  se  dopustiti.  Nixonova je
        Vlada otpočela proces  uništavanja proizvodnje hrane  u  zemlja­
        ma u  razvoju,  kao  otvaranje prostora za stvaranje golemog no­
        vog svjetskog tržišta za izvoz američke "učinkovite" hrane. Pre­
        dsjednik  Nixon  primijenio  je  i  mehanizam  GATT-a  -  poslije­
        ratnoga trgovinskog režima zvanog General Agreement on  Ta-
        riffs and Trade  (Opći sporazum o carinama i trgovini)  - kako bi
        ubrzao  svoj  projekt  stvaranja  globalnoga  tržišta  za  agrobiznis.
           Godine  1972.  Nixonova je Vlada,  s  Pearceom iz  kompanije
        Cargill,  koji  je  imao  ključni  položaj  zamjenika  predstavnika
        Bijele  kuće  za  trgovinu,  i  Peterom  Flamingom  kao  predsjed­
        nikom Nixonova Vijeća za međunarodnu ekonomsku politiku,
        osmislila pregovaračku  strategiju  za predstojeće multilateralne
        pregovore organizacije GATT o trgovini i carinama. Glavna meta
        te  strategije  bio  je  program  zamalja  Zajedničkoga  europskoga


        116
   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118