Page 115 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 115
Kako je raslo opiranje američkoga naroda Vijetnamskome
ratu i kako se to raspoloženje počelo osjećati i u Kongresu,
američkoj je Vladi postalo teško dobivati od Kongresa odobrenja
za financiranje ekonomske i vojne pomoći Južnome Vijetna
mu. Kongres je ograničavao tu pomoć pa je Bijela kuća pokuša
vala pronaći način na koji bi izbjegla takvo upletanje Kongresa
u njezinu politiku. Jedno rješenje bilo je preusmjeravanje ame
ričke pomoći preko multilateralnih institucija, u kojima je do
minirala Amerika, a drugo davanje pomoći u hrani kao sred
stvo promicanja američkih političkih i vojnih interesa.
Programi P.L. 480 nisu se morali dostavljati Kongresu na
redovita godišnja odobrenja pa je Nixon tako mogao trošiti do
2,5 milijarde dolara, koje je posuđivao od Kreditne korporacije
za kupnju robe Ministarstva poljoprivrede (Agricultural Depart
ment Commodity Credit Corporation). To je ista ona državna
institucija koja će nekoliko godina kasnije poslužiti za tajno
dostavljanje američke vojne pomoći Sadamu Huseinu. U situa
ciji u kojoj je tržište cvjetalo, a državne zalihe bile iscrpljene,
Ministarstvu poljoprivrede više nisu trebali programi P.L. 480
kako bi se riješilo viška žita i drugih prehrambenih proizvoda.
Glavnu ulogu u odlučivanju kamo će američka pomoć odlaziti
imalo je Ministarstvo vanjskih poslova. Kissingerova krilatica
glasila je: "Nagradi prijatelje, kazni neprijatelje".
Program P.L. 480 postao je izravnom dotacijom u vojne svrhe,
za ratni stroj Indokine. Na početku 1974. godine pomoć u hra
ni Južnome Vijetnamu iznosila je 207 milijuna dolara. Kada je
Kongres smanjio ekonomsku pomoć za 20%, Bijela je kuća, te
meljem programa RL. 480, pomoć povećala na 499 milijuna
dolara. Kissinger je tome dodao jednu posebnu odredbu kako
bi Vijetnam i Kambodža mogli jednako toliko sredstava kori
stiti za izravne vojne svrhe.
Kada je Kongres 1974. donio jedan amandman, po kojemu
se 70% pomoći u hrani moralo davati onim zemljama koje su
118