Page 239 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 239
Sjedinjenim Američkim Državama, s mizernim plaćama rad
nika i s lošom kvalitetom proizvoda. Osim toga, željele su ima
ti pogodne uvjete za neograničenu prodaju svojih novih, ge
netski modificiranih usjeva, bez zapreka u obliku dosadne
državne brige za zdravlje i sigurnost ljudi.
Amstutz je bio predani borac za interese agrobiznisa. Godi
ne 2003. Ministarstvo poljoprivrede u Bushovoj Vladi imeno
valo ga je posebnom osobom za vezu za Irak, kako bi usmjera
vao transformaciju iračke poljoprivrede u "tržišno orijentiran"
agrobiznis za uzgoj i izvoz, pod vodstvom SAD-a, genetski
modificiranih usjeva, što sam opisao u jednom ranijem pogla
vlju.
Srž glavnih zahtjeva glede poljoprivrede, koje je Amerika
postavila u Urugvaju, bio je zahtjev za obveznim okončanjem
državnih dotacija za izvoz poljoprivrednih proizvoda, a taj je
potez bio u prvome redu uperen protiv Zajedničkoga poljopri
vrednoga programa (CAP-a) Europske zajednice. Washington
je taj proces nazvao "liberalizacijom trgovine poljoprivrednim
proizvodima". On je išao u korist američkih agrokompanija kao
glavnih igrača, jednako kao što su britanski zahtjevi za slobod
nom trgovinom s kraja 1870-tih godina bili u interesu britan
skih kompanija i banaka, koje su u to vrijeme bile glavni igrači
na svjetskome tržištu.
Kompanija Cargill bila je glavni pokretač moćnoga lobbyja
direktora najvećih američkih agrokompanija zvanog US Busi
ness Roundtable (Okrugli stol američkoga poslovnoga svijeta).
Godine 1994. taj je lobby osnovao Savez za GATT, kako bi pri
volio američki Kongres da prihvati njegov program za GATT. I
prihvatio ga je.
Odluku Kongresa da podrži taj program za GATT i osni
vanje Svjetske trgovinske organizacije olakšala je činjenica da
su kompanija Cargill i njezini prijatelji iz lobbyja Okrugloga
stola poslovnoga svijeta donirali milijune dolara za izborne
kampanje ključnih kongresnika. Ne želeći staviti sve na jednu
242