Page 238 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 238
neapolisa iz savezne države Minesote. Bivši dužnosnik te kom
panije Daniel Amstutz, sada u ulozi posebnoga izaslanika Rea-
ganove Vlade na sastanku GATT-a, osmislio je takozvani Plan
Amstutz, koji se sastojao od četiri točke. Bio je to, zapravo,
Plan Cargill. Kompanija Cargill tada je bila vodeća američka
privatna agrokompanija, sa svjetskom prodajom većom od 56
milijarda dolara i s podružnicama u 66 zemalja svijeta. Svoje
moćno globalno carstvo izgradila je suradnjom s Rockefellero-
vim interesima u Latinskoj Americi, kao i prodajom američko
ga žita Sovjetskome Savezu, zvanom "velikom pljačkom žita",
koju je, za velike profite, 1970-tih godina organizirao Henry
Kissinger. Utjecaj te kompanije na Washington, a posebno na
američko Ministarstvo poljoprivrede, bio je, blago rečeno, go
lem.
Četiri Amstutzova zahtjeva na pregovorima GATT-a bila su
isključivo u korist američkoga agrobiznisa i njegova sve
snažnijega svjetskoga položaja. Evo triju Amstutzovih točaka:
1. zabrana bilo kakvih državnih poljoprivrednih programa i za
štićenih cijena u svim zemljama svijeta,
2. zabrana članstva zemljama koje žele ozakoniti kontrolu uvo
za kako bi zaštitile vlastitu poljoprivrednu proizvodnju i
3. zabrana bilo kakve državne kontrole izvoza poljoprivrednih
proizvoda, čak i u vrijeme gladi u državi.
Kompanija Cargill nakanila je preuzeti kontrolu nad svje
tskim izvozom i trgovinom žitom.
Četvrti Amstutzov zahtjev, iznijet pred sudionicima Uru
gvajskoga sastanka GATT-a u srpnju 1987., bio je zahtjev da
GATT donese trgovinska pravila kojima će se svim zemljama
ograničiti pravo na donošenje strogih zakona o sigurnosti hra
ne. Kompaniji Cargill i njezinim saveznicima s područja agro
biznisa "slobodno tržište" bilo je, čini se, svetije od ljudskoga
života. Američke su agrokompanije državne zakone o sigurno
sti hrane držale glavnom zaprekom neometanu stjecanju gole
mih profita od tvorničkih farma u zemljama u razvoju i onih u
241