Page 142 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 142
F. William Engdahl: Stoljeće rata
što je želio, rekao sam američkom predsjedniku da ide pogrešnim putem”,
piše De Gaulle.
“Shvatit ćete”, rekao je De Gaulle Kennedyju, “da je intervencija u tom
području jedno zapetljavanje bez kraja”. De Gaulle je zatim obrazložio
svoje stajalište. “Kennedy me slušao”. De Gaulle zaključuje svoje dojmove:
“Kennedy je napustio Pariz. Imao sam posla s čovjekom čije godine i čija
opravdana ambicija pobuđuju ogromne nade. Izgledao mi je kao da se
nalazi u trenutku uzleta u visine, poput neke velike ptice... Sa svoje je
strane, po povratku u Washington, u ‘Obraćanju američkom narodu’, 6.
juna, rekao da je za njega general De Gaulle ‘mudar savjetnik za budućnost
i poučan vodič u historiju koju je i sam stvarao... Ne bih mogao imati više
povjerenja ni u jednog čovjeka’.”
Čini se da neke moćne interese u anglo-američkom svijetu nije
nimalo oduševljavala mogućnost da takvo povjerenje između francuskoga
generala i mladoga američkog predsjednika dovede do potpunog
zaokreta u američkoj vanjskoj politici. Kad je Lyndon B. Johnson postao
predsjednikom 22. novembra 1963., nije ga se nikako moglo optužiti
da podgrijava slične nade. Kao predsjednik Johnson nikada nije imao
hrabrosti suprotstaviti se moćnim interesnim krugovima s Wall Streeta.5
Johnson je ubrzo pretvorio Vijetnam od “tehničkog savjetovanja”
CIA-e u potpuni vojni sukob, trateći desetke milijardi dolara i gomilajući
vojsku od 500.000 vojnika u rat koji je sam sebe pobjeđivao. Vijetnamski
je rat održavao promet obveznicama na Wall Streetu, kojima se financirao
rekordni dug američkog Ministarstva financija, dok su odabrane američke
industrijske grane povezane s proizvodnjom ratne opreme održavale
dotok visokih profita iz toga rata u Aziji. Uporna je američka ekonomska
stagnacija, koja je zabrinjavala političara Johnsona, bila naizgled “riješena”
tim procvatom ratnih troškova, čime je ujedno osigurao ogromnu pobjedu
nad republikancem Barryjem Goldwaterom na predsjedničkim izborima
1964. godine. Ali, tu je svoju “pobjedu” Johnson kupio po zastrašujućoj
cijeni.
Počeci američkog unutarnjeg truhljenja
Suočen s potrebom rješavanja problema rastućega propadanja
američkih gradova, predsjednik je Johnson 20. avgusta 1964. potpisao
Zakon o odsutnosti svake diskriminacije (Equal Opportunities Act). Dok
142