Page 142 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 142

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          što je želio, rekao sam američkom predsjedniku da ide pogrešnim putem”,
          piše De Gaulle.
            “Shvatit ćete”, rekao je De Gaulle Kennedyju, “da je intervencija u tom
          području jedno zapetljavanje bez kraja”. De Gaulle je zatim obrazložio
          svoje stajalište. “Kennedy me slušao”. De Gaulle zaključuje svoje dojmove:
          “Kennedy je napustio Pariz. Imao sam posla s čovjekom čije godine i čija
          opravdana ambicija pobuđuju ogromne nade. Izgledao mi je kao da se
          nalazi u trenutku uzleta u visine, poput neke velike ptice... Sa svoje je
          strane, po povratku u Washington, u ‘Obraćanju američkom narodu’, 6.
          juna, rekao da je za njega general De Gaulle ‘mudar savjetnik za budućnost
          i poučan vodič u historiju koju je i sam stvarao... Ne bih mogao imati više
          povjerenja ni u jednog čovjeka’.”
            Čini  se  da  neke  moćne  interese  u  anglo-američkom  svijetu  nije
          nimalo oduševljavala mogućnost da takvo povjerenje između francuskoga
          generala  i  mladoga  američkog  predsjednika  dovede  do  potpunog
          zaokreta u američkoj vanjskoj politici. Kad je Lyndon B. Johnson postao
          predsjednikom  22.  novembra  1963.,  nije  ga  se  nikako  moglo  optužiti
          da  podgrijava  slične  nade.  Kao  predsjednik  Johnson  nikada  nije  imao
          hrabrosti suprotstaviti se moćnim interesnim krugovima s Wall Streeta.5
            Johnson  je  ubrzo  pretvorio  Vijetnam  od  “tehničkog  savjetovanja”
          CIA-e u potpuni vojni sukob, trateći desetke milijardi dolara i gomilajući
          vojsku od 500.000 vojnika u rat koji je sam sebe pobjeđivao. Vijetnamski
          je rat održavao promet obveznicama na Wall Streetu, kojima se financirao
          rekordni dug američkog Ministarstva financija, dok su odabrane američke
          industrijske  grane  povezane  s  proizvodnjom  ratne  opreme  održavale
          dotok visokih profita iz toga rata u Aziji. Uporna je američka ekonomska
          stagnacija, koja je zabrinjavala političara Johnsona, bila naizgled “riješena”
          tim procvatom ratnih troškova, čime je ujedno osigurao ogromnu pobjedu
          nad republikancem Barryjem Goldwaterom na predsjedničkim izborima
          1964. godine. Ali, tu je svoju “pobjedu” Johnson kupio po zastrašujućoj
          cijeni.



                    Počeci američkog unutarnjeg truhljenja
            Suočen  s  potrebom  rješavanja  problema  rastućega  propadanja
          američkih  gradova,  predsjednik  je  Johnson  20.  avgusta  1964.  potpisao
          Zakon o odsutnosti svake diskriminacije (Equal Opportunities Act). Dok

          142
   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147