Page 222 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 222
F. William Engdahl: Stoljeće rata
ministar vanjskih poslova Alexander Haig, potpredsjednik George Bush
i direktor CIA-e William Casey, počeli pripremati jedan “primjer” koji
će zemlje dužnice odvratiti od pomisli nevraćanja svojih dugova velikim
bankama Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva.
U aprilu 1982. premijerka Thatcher rekla je Donjem domu Britanskog
parlamenta: “Britanija će primijeniti silu a da ne trepne okom” kako bi
povratila osporavane Malvinske otoke u pustim vodama Južnog Atlantika,
nasuprot argentinskoj obali, poznate u Britaniji pod imenom Falklandi.
Problem nije bio u tome što je Galtierijeva Vlada u Argentini s pravom
proglasila suverenitet nad tim otocima i povratila ih 1. aprila, nakon
višegodišnjih bezuspješnih pokušaja da se to pitanje riješi sporazumno.
Niti je problem bio u tome što je bilo mišljenja da u podmorju oko otoka
postoje netaknuta bogata nalazišta nafte.
Pravi je cilj vojnog sukobljavanja premijerke Thatcher s Argentinom bio
uspostavljanje načela prisilne naplate dugova Trećeg svijeta jednim novim
oblikom “diplomacije oružanom prijetnjom” iz 19. stoljeća. U aprilu
1982. dvije su trećine britanskog brodovlja ratne mornarice odaslane u
Južni Atlantik, u oružani sukob s Argentinom, u kojemu je Britanija bila
skoro potučena zbog argentinskog ispaljivanja francuskih raketa Exocet.
Britanski je cilj bio izazvati krizu u namjeri da pokuša staviti vojnu moć
NATO saveza u funkciju utjerivanja duga od zemalja Trećeg svjjeta, po
promijenjenim uslovima drastično visokih fluktuirajućih kamatnih stopa.
Argentina je u to vrijeme bila treći po veličini dužnik na svijetu, s
vanjskim dugom od 38 milijardi dolara i zemlja koja je izgledala najbliža
stanju nemogućnosti vraćanja duga. Thatcherici je savjetovano da od
Argentine napravi pokusnog kunića. Inscenirani malvinski sukob, o
kojemu će se pojedinosti saznati skoro deset godina kasnije, bio je
samo izgovor da se prisili i druge članice NATO:a da podrže politiku
koja je dobila ime razmještanje vojnih snaga “izvan područja NATO-a”.
Pokusni se korak u tom pravcu pojavio na sastanku Skupine za nuklearno
planiranje NATO-a, održanom 7. maja u Bruxellesu ali je, s izuzetkom
Amerike, Britanija uglavnom ostala sama u svom zahtjevu da se djelokrug
NATO-a proširi izvan obrambenog područja Zapadne Europe.
Britanska je vojna akcija protiv Argentine iz proljeća 1982. ipak imala
jedan rezultat, a taj je bio jako pogoršanje odnosa Washingtona s njegovim
susjedima u Latinskoj Americi.
222