Page 223 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 223

Reaganova  je  Vlada,  nakon  puno  unutarnjeg  prepiranja,  bila  ipak
          prisiljena  stati  na  stranu  britanske  diplomacije  oružanom  prijetnjom
          protiv Argentine, čime je ustvari prekršila vlastitu američku Monroeovu
          doktrinu.
            Pomoćnik  ministra  vanjskih  poslova,  Thomas Enders, otputovao
          je  u  martu  te  godine  u  Buenos  Aires,  možda  bez  znanja  predsjednika
          Reagana, da privatno dade uvjeravanja Galtierijevoj Vladi da Sjedinjene
          Države  neće  sudjelovati  u  razmiricama  između  Argentine  i  Britanije
          oko Malvina. To je uvjeravanje u Buenos Airesu primljeno kao “zeleno
          svjetlo” od strane Washingtona da nastave sa svojom politikom. Mogla
          se povući nevjerovatna paralela između toga i sličnog “uvjeravanja” koje
          će veleposlanica Sjedinjenih Država dati iračkom predsjedniku Saddamu
          Husseinu  u  julu  1990.,  nekoliko  dana  prije  iračke  invazije  na  Kuvajt.
          Neki  su  krugovi  u  vašingtonskom  ustroju  bili  u  potpunom  dosluhu  s
          politikom londonskog Ministarstva vanjskih poslova. Argentinu je trebalo
          izmanipulirati kako bi pružila izgovor za britansku vojnu akciju.
            Zemlja kojoj se nikako nije sviđala potpora Washingtona Thatcheričinoj
          reprizi britanskog kolonijalizma iz 19. stoljeća bio je Meksiko, koji graniči sa
          Sjedinjenim Državama. Pod predsjedništvom Josea Lopeza Portilla, počevši
          od 1976. godine, Meksiko je poduzeo impresivan program modernizacije i
          industrijalizacije. Portillova je Vlada bila odlučna upotrijebiti svoju naftnu
          “očevinu”  i  industrijalizacijom  pretvoriti  Meksiko  u  modernu  državu.
          Poduzeta  je  izgradnja  luka,  cesta,  petrohemijskih  tvorriica,  modernih
          poljoprivrednih  kompleksa  navodnjavanja  pa  čak  i  program  nuklearne
          energije. Velika naftna bogatstva u rukama države trebala su biti sredstvo
          za moderniziranje Meksika.
            Godine  1981.,  nakon  Volckerova  šoka  kamatnih  stopa,  neki  su
          politički krugovi u Washingtonu i New Yorku zaključili da se mogućnost
          industrijski jakog Meksika, “Japana na našim južnim granicama”, kako
          je to odlučno nazvala jedna osoba iz američkog političkog ustroja, neće
          tolerirati. Neki su moćni anglo-američki interesi smatrali da se Meksiko
          kao moderna nezavisna zemlja, kao ni Iran prije toga, ne može tolerirati.
          Donesena  je  odluka  da  se  pokrene  sabotiranje  meksičkih  ambicija  za
          industrijalizacijom, u korist osiguranja stroge otplate lihvarskih inozemnih
          dugova.
            U  jesen  1981.  počela  je  dobro  pripremljenja  koordinirana  navala
          na meksički pesos, najavljena u intervjuu koji je New York Timesu dao

                                                                     223
   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228