Page 223 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 223
Reaganova je Vlada, nakon puno unutarnjeg prepiranja, bila ipak
prisiljena stati na stranu britanske diplomacije oružanom prijetnjom
protiv Argentine, čime je ustvari prekršila vlastitu američku Monroeovu
doktrinu.
Pomoćnik ministra vanjskih poslova, Thomas Enders, otputovao
je u martu te godine u Buenos Aires, možda bez znanja predsjednika
Reagana, da privatno dade uvjeravanja Galtierijevoj Vladi da Sjedinjene
Države neće sudjelovati u razmiricama između Argentine i Britanije
oko Malvina. To je uvjeravanje u Buenos Airesu primljeno kao “zeleno
svjetlo” od strane Washingtona da nastave sa svojom politikom. Mogla
se povući nevjerovatna paralela između toga i sličnog “uvjeravanja” koje
će veleposlanica Sjedinjenih Država dati iračkom predsjedniku Saddamu
Husseinu u julu 1990., nekoliko dana prije iračke invazije na Kuvajt.
Neki su krugovi u vašingtonskom ustroju bili u potpunom dosluhu s
politikom londonskog Ministarstva vanjskih poslova. Argentinu je trebalo
izmanipulirati kako bi pružila izgovor za britansku vojnu akciju.
Zemlja kojoj se nikako nije sviđala potpora Washingtona Thatcheričinoj
reprizi britanskog kolonijalizma iz 19. stoljeća bio je Meksiko, koji graniči sa
Sjedinjenim Državama. Pod predsjedništvom Josea Lopeza Portilla, počevši
od 1976. godine, Meksiko je poduzeo impresivan program modernizacije i
industrijalizacije. Portillova je Vlada bila odlučna upotrijebiti svoju naftnu
“očevinu” i industrijalizacijom pretvoriti Meksiko u modernu državu.
Poduzeta je izgradnja luka, cesta, petrohemijskih tvorriica, modernih
poljoprivrednih kompleksa navodnjavanja pa čak i program nuklearne
energije. Velika naftna bogatstva u rukama države trebala su biti sredstvo
za moderniziranje Meksika.
Godine 1981., nakon Volckerova šoka kamatnih stopa, neki su
politički krugovi u Washingtonu i New Yorku zaključili da se mogućnost
industrijski jakog Meksika, “Japana na našim južnim granicama”, kako
je to odlučno nazvala jedna osoba iz američkog političkog ustroja, neće
tolerirati. Neki su moćni anglo-američki interesi smatrali da se Meksiko
kao moderna nezavisna zemlja, kao ni Iran prije toga, ne može tolerirati.
Donesena je odluka da se pokrene sabotiranje meksičkih ambicija za
industrijalizacijom, u korist osiguranja stroge otplate lihvarskih inozemnih
dugova.
U jesen 1981. počela je dobro pripremljenja koordinirana navala
na meksički pesos, najavljena u intervjuu koji je New York Timesu dao
223