Page 228 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 228
F. William Engdahl: Stoljeće rata
ne, to je izvan odgovornosti zemalja dužnika. Zajedničke situacije stvaraju
zajedničke pozicije kojima nije potrebna konspiracija ni intriga”.
Lopez Portillo napao je proizvoljno nametanje novih uslova kredita
koje su nametnuli Thatcherica i Volcker. “Meksiko i mnoge druge zemlje
Trećeg svijeta ne mogu udovoljiti dogovorenom roku otplate pod jako
drukčijim uslovima koji sada prevladavaju... Mi zemlje u razvoju ne želimo
postati vazali. Mi ne možemo paralizirati svoja gospodarstva ni gurnuti
svoje narode u još veću bijedu kako bismo vraćali dug čije se servisiranje
utrostručilo bez našega sudjelovanja i odgovornosti, a pod uslovima koji su
nam nametnuti... Naša nastojanja da se razvijamo kako bismo pobijedili
glad, bolest, nepismenost i ovisnost, nisu prouzročila ovu međunarodnu
krizu”, ustvrdio je.
Lopez Portillo obratio se interesnim krugovima Sjedinjenih Država
i drugih industrijskih zemalja kreditora radi iznalaženja zajedničkog
rješenja koje bi dopustilo zemljama poput Meksika da se izvuku iz krize.
Izjave Lopeza Portilla ponovio je i poglavar najveće zemlje dužnika,
brazilski predsjednik Joao Baptista Figueiredo, koji je potom govorio
o “simptomima koji dramatično podsjećaju na 1930-e” u kojima se
“ulaganje u proizvodnju guši na globalnoj razini pod teretom visokih
kamatnih stopa.”
Tokom cijelih ljetnih mjeseci 1982. godine vodila se politička rasprava
iza kulisa u Bijeloj kući o tome što poduzeti u pogledu eksplozivne
dužničke krize.
Iako u Washingtonu nije dan nikakav publicitet LaRoucheovu
prijedlogu, stariji su ga savjetnici u Bijeloj kući proučavali, uključujući i
starijeg ekonomistu u Vijeću za nacionalnu sigurnost Normana Baileyja i
suca Williama Clarka, povjerljivog člana kalifornijskog kruga koji je 1981.
stigao s Reaganom u Washington.
Američko je gospodarstvo pod visokim kamatnim stopama Federalnih
rezervi poprimalo trend sve dubljega pada; jedna je skupina oko Reagana
lobirala za rješavanje prijeteće meksičke i latinsko-američke krize duga,
koje bi moglo potaknuti porast industrijskog razvoja u SAD-u i povećanje
izvoza. Proučavali su i razglabali pojedinosti LaRoucheova prijedloga i
zaključili da je taj prijedlog sjajan i ujedno jasno provediv.
Nažalost, glasovi s Wall Streeta i prijatelji Henryja Kissingera u
britanskom Ministarstvu vanjskih poslova i londonskom Cityju imali
228