Page 254 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 254

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          teretom ratnog duga. Godine 1988. raznim je kreditorima bio dužan po
          prilici 65 milijardi dolara. Veliki je dio toga duga otpadao na Kuvajt i
          Saudijsku Arabiju, kao i na Sovjetski Savez i zemlje Istočne Europe, koje su
          očekivale otplatu duga putem isporuke iračke nafte. Ostatak duga otpadao
          je  uglavnom  na  francuske,  britanske  i  američke  bankare.  Francuska  je,
          nakon  Sovjetskog  Saveza,  bila  drugi  po  veličini  opskrbljivač  oružja  za
          Irak.
            Anglo-američki plan je bio da uvuku iračkog predsjednika Saddama
          Husseina u klopku kojoj neće moći odoljeti kako bi se stvorio izgovor za
          vojnu intervenciju Sjedinjenih Država i Britanije, s navodnim ciljem da
          osiguraju svjetske zalihe nafte. U junu 1989. jedna je delegacija na vrhu, iz
          organizacije poznate pod imenom Američko-irački poslovni forum (United
          States-Iraq Business Forum), u kojoj su bili Alan Stoga iz Kissingerove
          tvrtke Kissinger Associates, viši dužnosnici Bankers’ Trusta, Mobil Oila,
          Occidental  Petroleuma  i  drugih  velikih  američkih  multinacionalnih
          kompanija, posjetila Bagdad na poziv Saddama Husseina. Saddam je želio
          razgovarati o iračkom poslijeratnom planu razvoja iračkih poljoprivrednih
          i industrijskih potencijala.
            Irak  je  imao  petogodišnji  plan  vrijedan  40  milijardi  dolara  za
          izgradnju velikog projekta navodnjavanja i brane na rijeci Badush, koji
          bi  omogućio  Iraku  da  postane  samodostatan  u  proizvodnji  hrane;  u
          to  je  vrijeme  Irak  ovisio  o  žitu  koje  je  uvozio  preko  američke  državne
          korporacije Commodity Credit Corporation, a 1989. godine uvezao je
          žita u vrijednosti od čak 1 milijarde dolara. Osim toga, Irak je predložio
          američkoj skupini  velika  ulaganja u  izgradnju  petrohemijske  industrije,
          postrojenja  za  proizvodnju  umjetnih  gnojiva,  jednog  postrojenje  za
          proizvodnju čelika i željeza i jednog postrojenja za montažu automobila,
          što je bio dio iračkih nastojanja radi razvitka zemlje. Američki su poslovni
          ljudi rekli Sadamu da mora najprije restrukturirati svoj vanjski dug i kao
          protuuslugu pristati privatiziran iračke zalihe nafte ili njihov najveći dio.
          Prema najboljim britanskim i američkim geofizičkim proračunima, Irak je
          vjerojatno bio najveći neistraženi naftni predio svijeta, uz mogući izuzetak
          Sovjetskog Saveza.12
            Saddam  je,  što  se  moglo  predvidjeti,  odbio  američku  “ponudu”  da
          preda  suverenitet  nad  iračkom  naftom  u  zamjenu  za  nejasna  obećanja
          budućih zajmova. Krajem 1989. nekih 2,3 milijarde dolara kredita Iraku,
          koje je odobrila Bushova Vlada, koji je bio namjerno proveden kao kredit


          254
   249   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259