Page 44 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 44
F. William Engdahl: Stoljeće rata
nego od ijedne druge zemlje, u smislu svoga globalnoga ekonomskog
položaja i svoje pomorske prevlasti. Od tog su trenutka englesko-njemačka
mimoilaženja postala nepremostiva i nije bilo moguće postići sporazum ni
u jednom pitanju”. Helfferich žalosno spominje točnost Bismarckove izjave
iz 1897. godine: “Jedini uslov koji bi doveo do poboljšanja njemačko-
engleskih odnosa, bio bi da mi zauzdamo svoj gospodarski razvitak, a to
nije moguće.”8
U aprilu 1914. engleski kralj George i njegov ministar vanjskih
poslova Edward Grey na neuobičajen su se način sastali s francuskim
predsjednikom Poincareom u Parizu. Bila je to jedna od rijetkih prilika
kad je Sir Edward Grey napuštao Britanske otoke. Pridružio im se ruski
ambasador u Francuskoj Iswolski, i tom su prilikom te tri sile sklopile
tajno vojno savezništvo protiv njemačko-austro-ugarskih sila. Grey
namjerno nije unaprijed obavijestio Njemačku o tome tajnom savezništvu
po kojemu će Engleska ući u bilo koji rat u kojemu bi sudjelovala bilo
koja od pomno sazdane mreže saveznica, koju je Engleska izgradila protiv
Njemačke.9
Britanske su vlasti davno prije 1914. godine donijele zaključak da je
rat jedini put kojim se situacija u Europi može “dovesti pod kontrolu”.
Britanski su interesi nalagali, prema njihovoj logici ravnoteže moći,
promjenu tradicionalne “proosmanlijske i antiruske” savezničke strategije
iz 19. stoljeća u “prorusku i antinjemačku” strategiju već 1890-ih godina,
kad je izgledalo neizbježnim nadolazeće savezništvo između francuskog
predsjednika Gabriela Hanotauxa i ruskog ministra financija Sergeja
Wittea, u kontekstu pojave industrijski jake Njemačke.
Fašoda, Witte, veliki projekti i velike pogreške
Strah od rastuće njemačke privredne prijetnje bio je, krajem 1890-ih
godina, uistinu tako jak među vodećim krugovima britanskog ustroja
da je Britanija napravila drastične promjene u svojoj desetljećima dugoj
strategiji odnosa sa zemljama europskoga kontinenta, u jakim nastojanjima
da europska stremljenja unazadi u korist Engleske.
Povod koji je iskristalizirao tu promjenu savezništava bilo je, začudo,
jedno vojno sučeljavanje, oči u oči, oko Egipta, gdje su i Engleska i
Francuska povijesno imale velike interese preko poduzeća Suez Canal
44