Page 47 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 47

Britanija je tokom sljedećih deset godina napravila još jedan dubok
          obrat  u  svojoj  politici  geopolitičkog  savezništva,  kojim  je  tok  događaja
          u  Rusiji  preokrenula  u  svoju  korist.  Počevši  od  1891.  godine,  Rusija
          je  otpočela  ambiciozan  program  industrijalizacije  donošenjem  strogih
          zaštitnih carina i programa za izgradnju željezničke infrastrukture. Godine
          1892. čovjek koji je bio nadležan za program izgradnje željeznica, grof
          Sergej Witte, postao je ministrom financija. Witte je imao bliske odnose s
          francuskim ministrom Hanotauxom i oko izgradnje željezničkog sistema u
          Rusiji razvili su se pozitivni temelji za francusko-ruske odnose.
            Najambiciozniji projekt koji je u to vrijeme pokrenut u Rusiji, bila je
          izgradnja željeznice koja će povezivati zapadni dio Rusije s Vladivostokom
          na  Dalekom  istoku, Transsibirski  željeznički  projekt,  s  prugom  dugom
          8.600  kilometara,  koja  će  promijeniti  ukupnu  rusku  privredu.  Bio  je
          to najambiciozniji željeznički projekt na svijetu. Witte je i sam duboko
          Proučavao  njemački  gospodarski  model  Friederichs  Lista,  a  na  ruski  je
          jezik već bio preveo Listovo djelo Nacionalni sistem političke ekonomije,
          koje je Witte nazvao “rješenjem za Rusiju”.
            Witte  je  govorio  o  željezničkom  projektu  kao  o  projektu  koji  će
          podignuti kulturno zaostale dijelove u unutrašnjosti Rusije. “Željeznica
          je kao kvasac koji dovodi do kulturne fermentacije među stanovništvom.
          Čak i ako na svom putu prolazi kroz predjele nastanjene potpuno divljim
          ljudima, za kratko će ih vrijeme uzdići na razinu potrebnu za održavanje
          željeznice”,  rekao  je  1890.  Središnji  je  dio Witteova  plana  bio  razvitak
          mirnih i korisnih odnosa s Kinom, neovisno o britanskoj kontroli kineskih
          luka i morskih puteva, preko kopnenih puteva koje će otvoriti sibirska
          željeznička pruga.
            U  svojstvu  ministra  financija, od 1892. do njegova smjenjivanja u
          vrijeme  sumnjivo  tempirane  ruske  “revolucije”  1905.  godine,  Witte  je
          drastično promijenio situaciju u Rusiji. Od nekadašnje “žitnice” za britanske
          kompanije koje su trgovale žitom, Rusija je postala potencijalno moderna
          industrijska  zemlja.  Željeznice  su  započele  najveću  industrijalizaciju
          zemlje i dovodile do transformacije cijeloga niza s njom povezanih sektora,
          poput čelika i drugih. Nadalje, Witte je svog prijatelja i bliskog suradnika,
          znanstvenika  Dimitrija  Mendeljejeva,  utemeljitelja  ruske  agrohemije
          zasnovane na idejama Nijemca Justusa Liebiga, imenovao šefom novog
          Ureda  za  standardiziranje  mjera,  u  koji  je  uveden  metrički  sistem  radi
          daljnjeg olakšavanja trgovine s državama kontinentalne Europe.


                                                                      47
   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52