Page 70 - Željko Škrinjar - Geoinzenjering, klima i zdravlje

OSOBNO

O poglavlju

Ovo poglavlje uvrstio sam u knjigu jer smatram da je maligna bolest koju sam
proživio u određenoj mjeri posljedica događanja u okolišu povezanih s geoinženje-
ringom.

U bolnici – ZZBM i ZZH

(ZZBM – Zavod za bolesti metabolizma, ZZH – Zavod za hematologiju)
U bolnicu sam dospio na ZZBM, gdje su me 19. srpnja 2012. godine dočekala
širom otvorena vrata jednokrevetne sobe na trećem katu, s vlastitom kupaonicom,
televizorom i s pogledom na ulaz u crkvicu unutar bolničkog kruga i Sljeme.
Prvi dojam je bio, kao da sam došao u hotel na odmor. Doktori i sestre se za-
brinuto sjatili oko mene, a ja nestrpljivo iščekujem da se završi medicinski dio pa
da hodnikom šmugnem van, u prirodu. Mahnem sestri rukom u znak pozdrava i
informiram je da sam „tu negdje“. I na to dobijem osmijeh. Osmijeh koji me nosi
stepenicama u prizemlje, zatim bolničkim parkom i dalje ulicama sve do južnih rubo-
va šume na obroncima Medvednice. A po povratku u tu svoju sobicu, s kojom sam
tako brzo srastao, nastavljam osluškivati vlastito tijelo. Pri tome, ugodna modropla-
va boja prisutna u sobi istovremeno me umiruje i potiče.
Dani u bolnici bili su vrlo dinamični. Prvo u sobu dođe jedan doktor obaviti raz-
govor sa mnom i uzeti anamnezu. Na kraju razgovora samo zaniječe glavom i ode.
Potom dođe drugi doktor, viši po rangu, i priča se ponavlja. I tako sve dok ne dođe
„najviši“ među njima. No, niti njemu ništa nije jasno.
Vidim da im moja uputna dijagnoza infiltrata u parenhimu pluća veličine 5 x 4,5
cm i opsežnog perikardijalnog izljeva privlači pozornost i da ih čudi brzina kojom se
takvo stanje razvilo.
A razloga za brigu je, itekako, bilo. Infiltrat je stisnuo lijevi bronhijalni kanal na
razinu pukotine (dijagnosticirano bronhoskopijom), tako da lijevim plućnim krilom
gotovo da ne dišem, i stalno izaziva kašalj. Kad je srce u pitanju, oko litru guste
tekućine se nakupilo oko njega i stisnulo ga, pa me doktori upozoravaju da moram
izbjegavati bilo kakav, pa i najmanji napor i u dilemi su, da li napraviti punkciju kojom
bi odstranili tu obilnu gustu tekućinu.
Dinamično je bilo i na biopsiji limfnog čvora na vratu, na Odjelu za onkologiju.
Nakon osmog neuspjelog pokušaja uboda debelom iglom pitam doktoricu, ima li
smisla nastaviti. „A što ćemo reći doktorima koji su to tražili?“, odgovara ona meni.
Neću joj proturječiti pa se počinjemo hrabriti – ja nju, a ona mene, i tako do jedana-
estog uboda koji je konačno uspio, a uzorak tkiva poslan na patohistološku analizu.

Željko Škrinjar 69