Page 71 - Željko Škrinjar - Geoinzenjering, klima i zdravlje

Ta moja sobica imala je još jedno strateško obilježje. Kroz vrata su se na početku
radnog dana mogle čuti upute koje su doktori davali sestrama, tko toga dana zbog
pretraga mora preskočiti doručak. Tako sam, i prije nego sestra prenese informaciju,
znao što me čeka toga dana.
I put do te moje bolničke sobe bio je prilično „zanimljiv“. Kad sam s CT nalazom
toraksa, bronhoskopskim nalazom i prikupljenim laboratorijskim nalazima došao
pulmologu na pregled, izrazio je sumnju na limfom i bez dileme me u hitnoj proce-
duri uputio u bolnicu, inzistirajući da po mene dođe vozilo hitne pomoći. Tu sam već
bio ozbiljno zbunjen. Još jučer sam prevalio 20-ak kilometara na biciklu, a doktor mi
danas ne dopušta pješice prijeći razdaljinu od kojih 300 metara, koliko nas je preči-
com dijelilo do hitne prijemne ambulante. Nije mi preostalo drugo nego vlastoruč-
nim potpisom preuzeti odgovornost na sebe i sam prehodati do odredišta.
Mislima koje su me pratile na tom putu bubnjala su pitanja: Otkud tolika uznemi-
renost i čuđenje kod doktora?! Zašto doktori misle da sam tako ozbiljno bolestan?!
Na temelju čega su to utvrdili?! Što se to događa s mojim tijelom?!...
Vratimo se sada dvije godine unatrag, u 2010. godinu. Prvi vidljivi znak da se
u tijelu nešto događa bilo je crvenilo na koži nisko na leđima površine oko 10 x 3
cm, a i sluznica, npr. u usnoj šupljini, je, umjesto ružičaste boje, počela dobivati ta-
mnoljubičastu. Za crvenilo je liječnik prepisivao razne kreme, no ono se s jednakim
intenzitetom zadržalo i dalje. Početkom 2011. primijetio sam u bazi vrata s lijeve
strane kvržicu veličine oko 2 cm koja se tijekom ljeta gotovo u cijelosti povukla.
Tijekom zime, početkom 2012., kvržica je ponovo počela rasti, a istovremeno su se
javili novi simptomi poput snažnog kašlja, znojenja, gubitka daha (zaduha), boli u
prsima. Krvna slika je, između ostalog, pokazivala uvećani broj leukocita, povišenu
sedimentaciju i manjak limfocita. „Upala!“ – iskristalizirala se dijagnoza kod mog
doktora obiteljske medicine. Na temelju toga odredi mi terapiju antibioticima. Kad
prva vrsta antibiotika nije dala rezultata prepiše mi druge. No, kad niti to nije dalo
rezultata, uputi me na pregled pulmologu. Pulmolog je nastavio terapiju antibioti-
cima. I ništa. Krvna slika nepromijenjena, crvenilo na mjestu. Kvržica također. Zatim
terapija kombiniranim dvostrukim antibioticima. I opet ništa. Bez pomaka.
A sve to vrijeme, ja sam živio uobičajeno – odlazio na posao, planinario, vozio
bicikl… Jedino što mi se urezalo u sjećanje iz tog vremena jest snažna potreba za
odmorom, kao i zapažanje da, dok se nalazim u prirodi, u šumi, osjećam olakšanje.
Već sam bio rezervirao smještaj u jednoj kući za odmor u Gorskom Kotaru, ali u tije-
ku su bile medicinske pretrage koje je valjalo obaviti do kraja. Dakle, na jednoj strani
medicinska dijagnostika, a na drugoj intuicija koja me vuče u prirodu, u šumu…
Sreća u nesreći bila je da sam smješten u tako lijepu sobu s pogledom na zelenilo.
Istina, bio sam u bolnici, ali u njoj sam se mogao i odmoriti i nastaviti s prirodnom
terapijom koju sam započeo 15. srpnja, te danju i noću, bez ometanja, pratiti što se
događa s tijelom.
A par dana nakon dolaska u bolnicu počelo se nešto događati. U početku, javljali
su se nemiri. Neposredno prije nego bih usnuo, nešto bi me trgnulo i ne bi mi do-

70 Geoinženjering, klima i zdravlje