Page 1119 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 1119

Mnogo vekova kasnije, Hristovim rođenjem, životom, smrću i uskrsenjem, Božji savez
           sa ljudima je ratifikovan na novim osnovama (vidi Jeremija 31,31-33; Jevrejima 8-10.
           glava; uporedi sa Galatima 3:15-26) i zato se naziva Novi Savez, jer više nije zasno-
           van na krvlju životinja, već na Hristovoj krvi. Pogled vere više nije na budućeg Spasitelja
           na kog su ukazivali obredi i praznici, kao što je to bilo u starosavezno vreme, već vera u
           Spasitelja koji je u realnosti obavio misiju kao Iskupitelj čovečanstva. Hristov dolazak na
           zemlju ispunio je starosavezni tipski sistem. Sveštenička služba okončana je u velikom
           Antitipu – ispunjenju simbolike (Danilo 9,27; Efescima 2,15; Kološanima 2,16-17). Time
           se Hrist nakon svog uskrsenja kvalifikovao da otpočne novu fazu Plana spasenja ili stvar-
           nu prvosvešteničku (posredničku) službu u nebeskoj Svetinji (vidi Jevrejima poslanicu),
           što od tada nadalje isključuje sve navodne čovekove posrednike pred Bogom u vidu ze-
           maljskog sveštenstva ili drugih entiteta (1. Timoteju 2,5; Jevrejima 4,14-16).
              Blagoslovi Saveza sa Bogom, pod uslovima spasenja koje Bog određuje, zasnivaju se
           na Božjoj milosti u opraštanju greha i primanju obećanja večnog života kroz novorođenje
           (duhovno začeće) u Hristu i život pod blagodaću u Duhu. Na taj način rešava se problem
           razdvojenosti čoveka sa Bogom, nastao zbog greha, koji donosi prokletstvo Zakona, pro-
           padanje i osudu na smrt. Pošto nije bilo moguće da Bog u najmanjoj meri preinači pore-
           dak i Zakon života koji je izraz Njegovog karaktera, čiji osnov je deljenje života koji daje
           Tvorac u ljubavi prema Njemu i bližnjima, uslovi pod kojima se opraštaju gresi, prima
           spasenje i nasleđuje večni život uvek su isti, a to je vera u Spasitelja i Posrednika – Isusa
           Hrista (Jovan 3,16, 11,25; Rimljanima 10,9). Čovek svojim životom i ponašanjem pokazu-
           je da li ima pravu veru, odnosno da li je prihvatio Božje uslove ili ne (Jovan 14,15; 1.
           Jovanova 5,3; Matej 6,8; Jeremija 9,24; 5. Mojsijeva 11,1).
              Kao što možemo zaključiti, postoji jedan Savez između Boga i grešnog čoveka koji se
           zasniva na obećanju o spasenju, a termini „stari” i „novi” označavaju faze Plana spasenja
           i osnove ulaska u Savez sa Bogom. Nije, dakle, jedan deo knjiga iz Biblije zastareo (Stari
           Savez), da bi bio odbačen i zamenjen novim kanonom, već je Plan spasenja kroz rođenje,
           život, posredničku žrtvu i smrt Hristovu, te Njegovo uskrsenje i posredovanje u nebeskoj
           Svetinji, postao realnost koja unosi novu i višu dimenziju života po Duhu (mi u Hristu i
           Hrist u nama). Rezultat prihvatanja navedenog je usvojenje u Božju porodicu koje se još
           živi verom u Duhu, a koje  će postati stvarnost po realizaciji Plana spasenja. Život koji
           dobijamo od Hrista nasleđuje se verom, i mi u Hristu dobijamo sve što smo izgubili u
           Adamu, koje nasleđe primamo biološkim rođenjem, opet zahvaljujući opštoj Božjoj bla-
           godati za sve ljude.
              Shodno tome, biblijski vernici ne prave podele niti proklamuju drugačija Božja merila i
           uslove spasenja za različita vremenska razdoblja ili grupacije ljudi, već spise Starog i No-
           vog Saveza smatraju autentičnim i podjednako važnim Božjim otkrivenjem za čoveka, koji
           se mogu ispravno razumeti samo kao celina.

                                                                    Institut za izučavanje religije










                                               ~ 1119 ~
   1114   1115   1116   1117   1118   1119   1120