Page 606 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 606

SVETO PISMO                        STARI SAVEZ              KNJIGA PROPOVEDNIKOVA
           Pisac: Solomon
           Mesto pisanja: Jerusalim
           Pisanje završeno: pre 1000. pre n. e.


                                               KNJIGA PROPOVEDNIKOVA


           1                     ∗                   dao  sinovima ljudskim da se njime bave.
                Reči propovednika,  Davidovog  sina,
                kralja u Jerusalimu.  2 „Taština nad
                                                     14 Video sam sva dela što  se  čine pod
                taštinama!”,  kaže onaj koji poučava   suncem, i gle, sve je taština i trčanje za
           narod, „taština nad taštinama! Sve je taš-  vetrom.
           tina!”  3 Kakva je korist  čoveku od  svega   15 Ono što je iskrivljeno ne može se
           truda njegovog kojim  se trudi pod sun-   ispraviti, i ono  čega nema ne može se
           cem? 4 Jedan naraštaj odlazi, drugi naraš-  izbrojati.  16  Rekao sam u srcu svome:
           taj dolazi, a zemlja ostaje zauvek. 5 Sunce   „Gle,  stekao sam veću mudrost od  svih
           izlazi, sunce zalazi i onda žuri na mesto   koji su pre mene bili u Jerusalimu, i srce je
           odakle izlazi. 6 Vetar ide na jug i okreće se   moje videlo mnogo mudrosti i znanja.” 17
           na sever. Neprestano se u krug vrti i svo-  I upravio sam srce  svoje da upoznam
           me se kruženju vetar vraća.               mudrost, a isto tako i ludost i bezumlje, ali
              7 Sve reke teku u more, a more se ipak   spoznao sam da je i to trčanje za vetrom.
           ne prepuni.  Odakle reke  teku, tamo  se i   18 Jer gde je mnogo mudrosti, mnogo je i
           vraćaju da bi ponovo tekle.  8 Sve je za-  jada, i ko umnožava znanje, umnožava
           morno, niko  ne može  sve to opisati.  Oko   muku.
           se nije dosta nagledalo niti se uho dovolj-
           no naslušalo. 9 Što je bilo, opet će biti, i   Rekao sam u srcu svome: „Hajde da
           što se radilo, opet će se raditi, i tako nema   2
                                                         okušam veselje i da uživam u dobru.”
           ništa novo pod suncem. 10 Postoji li nešto    Ali gle, i to je bila taština. 2 Za smeh
           za šta bi se moglo reći: „Vidi, ovo je no-  sam rekao: „Ludost!” i za veselje: „Čemu
           vo”? I to postoji još od davnina. Ono što   to?”
           postoji, nastalo je pre nas. 11 Niko se ne   3 Istraživao  sam srcem svojim šta je
           seća ljudi iz prošlih vremena, niti će se iko   bezumlje tako što sam telo veselio vinom,
           sećati onih koji će kasnije doći. A neće ih   ali pri tome sam srce vodio mudrošću, da
           se sećati niko ni  od onih koji  će doći još   bih video kakvu dobrobit donosi sinovima
           kasnije.                                  ljudskim ono što  čine pod nebesima sve
              12 Ja, koji  poučavam narod, postao    dane života svoga. 4 Velika sam dela uči-
           sam kralj nad Izraelom u Jerusalimu. 13 I   nio. Sagradio sam sebi kuće, zasadio vino-
           upravio sam srce svoje da tražim i istražu-  grade.  5 Napravio sam sebi vrtove i par-
           jem mudrost u svemu što se radi pod ne-   kove, i zasadio u njima voćke svakojake. 6
           besima – sav taj mučan posao koji je Bog   Napravio sam sebi jezera da iz njih zalivam
                                                     šume, da drveće raste. 7 Doveo sam sluge

           ∗   1,1 Doslovno: „okupljača”. Na hebrejskom   i sluškinje, i imao sam sluge rođene u kući
           jeziku Knjiga propovednikova se zove Kohelet.   mojoj. Imao sam i mnogo stoke, krupne i
           Ta reč potiče od glagola kahal, „sazivati, okup-  sitne, više od svih koji su pre mene bili u
           ljati”. U 1. stihu Solomon je sebe nazvao kohe-  Jerusalimu.  8  Nakupio sam sebi srebra  i
           letom („onim koji okuplja narod”).
                                                ~ 606 ~
   601   602   603   604   605   606   607   608   609   610   611