Page 100 - Ilijada
P. 100

Homer: Ilijada



                              Bolje će tako biti, a pobjeda m'jenja se ljudma.
                                                                          23
         340                  Nego me čekaj, dok na se navučem oružje bojno,
                              Ili otiđi, a odmah ću ja i stići te mislim."
                              Reče, a Hektor njemu sjajnošljemac ne rekne ništa;
                              Helena riječi njemu progovori medene ove:
                              "Hektore, djevere meni zlotvornici, stravičnoj kuji
                                                                              24
         345                  Ej da me onoga dana, kad mati me rodila moja,
                              Bude odn'jela huda oluja i vjetar hudi
                              U brdo kamo god il' u valove prešumnog mora!
                              Tu bi me zameo val, dok to se još zgodilo nije.
                              Ali kad bogovi zlo odrediše meni toliko,
         350                  Bar da sam onda kojem čestitijem čovjeku žena,
                              Koji bi osjećo rug i zamjeru mnogu od ljudi!
                              Ali u ovoga nije stanovito srce ni sada
                              Niti će poslije biti, al' to će on pokušat, mislim.
                              Nego, djevere moj, unidi, na stolicu ovu
         355                  Sjedni, jer tebi je trud osvojio najveću dušu
                              Sa kuje mene i ktome s Aleksandrovoga grijeha;
                              Na nas je dvoje Zeus navalio hudu sudbinu,
                              I med potomcima pjesme da o nama dvoma će biti."
                                 Hektor sjajnošljemac velji odgovori njojzi ovako:
         360                  "Ne sjedaj, Helena, mene! iako me ljubiš, ne mogu.
                              Već se je srce moje uželjelo branit Trojance,
                              Koji željkuju mene veoma, gdje me još nema.
                              Nego ovoga ti daj potakni, a neka se i sam
                              Požuri, da me jošte u gradu može zateći.
         365                  U kuću odlazim svoju, da vidim u njoj domare,
                              Milu ženu da vidim i luđahnog svojega sina.
                              Ne znam bo, hoću l' se k njima iz borbe povratiti opet
                              Ili će bogovi htjet, da od ahejskih poginem ruku."



                                        C. Hektor i Andromaha. 369-502.


                                 Tako rekavši ode sjajnošljemac veliki Hektor
         370                  I brzo dođe kući, u kojoj se stanuje zgodno,
                              Al' on bjeloruku ženu Andromahu ne nađe doma,
                              Nego je sa sinom tad i krasnohaljkom dvorkinjom jednom
                              Stajala ona na kuli i ridala, plakala ljuto.
                              A kad ne nađe Hektor nezazornu u kući ženu,
         375                  Na prag korači nogom i sluškinjam reče ovako:
                              "Dederte, sluškinje, meni po istini recite sada:
                              Kud je Andromaha pošla bjeloruka iz kuće ove?

               23  339. "pobjeda m'jenja se ljudma", tj. sad pobjeđuje jedan, sad drugi, - dakle i ja mogu opet pobijediti.
               Slično tome tješi se Paris u 3. pjev., st. 439, 440.
               24  344. Tako psuje sebe Helena i u 3. pjev., st. 180.


                                                                                                       100
   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105