Page 95 - Ilijada

Homer: Ilijada

150 Ali volja l' te i to da čuješ dobro da za moj
Rod saznadeš - ta mnogi junaci znadu za njega:
Grad sred argolske zemlje konjogojne Efira ima.
Tu je živio Sisif od sviju lukaviji ljudi,
Sisif, Eolov sin, što Glauka porodi sina;
155 Glauk junaka rodi nezazornog Belerofonta,
11 Kojem su ljepotu dali i milu srčanost bozi,
Al' zlo njemu je Pret u duši smislio svojoj,
On ga iz argolske progna iz zemlje, kad bješe od njega
Mnogo jači, jer Zeus ga podložio Pretu pod žezlo.
160 Potajno njemu se dati obljubiti Antija divna,
Pretova žena, baš živo poželje, al' nagovorit
Belerofonta hrabrog i poštenog na to ne može.
Antija izmisli laž i kralju progovori Pretu:
""Umri, kralju o Prete, il' ubij Belerofonta,
165 Koji je mene htio obljubit, al' n'jesam se dala.""
Reče, - i obuzme gnjev gospodara, što je to čuo,
12
Ali ga ubiti ne htje bojeći se toga u duši,
Već ga u Likiju pošlje i znake mu žalosne dade,
13
Kojih je pogubnih mnogo na složenoj nacrto daski;
170 Tastu ih predati svome zapovjedi, neka ga smakne,
On u Likiju ode s nezazornom pratnjom božanskom;
A kad u likijsku zemlju do Ksanta dođe rijeke,
Široke Likije njega gospodar usrdno primi,
Devet ga gošćaše dana i goveda zakla mu devet;
175 A kad deseta zora ružoprsta osvanu veće,
Onda ga zapita i znak od njega vidjeti htjede,
Znak, što nošaše njemu od Preta, njegova zeta.
A kad nemili znak od svojega od zeta primi,
Najprije pomamnu ubit Himeru zapovjedi njemu,
180 Koja bijaše roda božanskog, a ne čovječjeg,
Naprvo lav, ostragu zmaj, u sredini pak koza,
Strašnu je rigala silu iz sebe žarkoga ognja.
Al' on ubije nju znakovima poslušan božjim.
Drugi put s naočitim Solimcima zađe u borbu;
185 I sam je reko, da borba s junacima njegova bješe

11 155-159. Bila je priča u Grka da je Belerofonto ubio kralja u Efiri i bojeći se krvne osvete pribjegao
Pretu, kralju u Tirinsu.
12 160-166. Ovo je pričanje nalik na ono u Bibliji o Josipu misirskom, u koga se zaljubila žena njegova
gospodara.
13 168-169. "pogubni znaci", koji se ovdje spominju, ne moraju biti pismo u našem smislu; to bi moglo
biti nešto nalik na hijeroglife starih Misiraca, tj. nekakvo slikovito pismo. Što se kaže "na složenoj
daski", upravo bi trebalo reći: na složenim daščicama ili pločicama, koje su bile dvije, svaka na jednoj
strani navoštena i na toj strani ispisana, pa su se složile jedna s drugom tako da su te strane bile iznu-
tra, a neispisane su bile izvana; nije se dakle moglo znati što je unutra napisano, dok se nijesu pločice
rasklopile, a to je smio učiniti samo onaj kome su se slale. Belerofonto ovdje nosi i ne znajući što nosi,
tj. svoju smrt, - kao što u Bibliji svoju smrt u pismu nosi Urija.

95