Page 99 - Ilijada

Homer: Ilijada

Jaučuć, i tad plašt ljepoobrazna uzme Teana,
Pa na koljena njega Ateni ljepokosoj metne
Velikoj Zeusovoj kćeri veleći molitvu ovu:
305 "Štitnice grada Atena, oj gospođo, boginjo divna,
Ti Diomedovo koplje prelomi, a šamome njemu
Daj, nek na zemlju ničke pred Zapadnim vratima padne,
Pa ćemo odmah ti zaklat u hramu dvanaest krava
B'jelih, što ne bjehu još u jarmu, ne bi l' se gradu
310 Smilovala i ženam i trojanskoj dječici ludoj."
Takvu molitvu reče, al' Palada odbi Atena.

B. Hektor kod Parisa i Helene. 312-368.

Tako veliku kćer Kronionovu moljahu one,
A u dvorove krasne Aleksandra otide Hektor;
Te je dvorove sam sagradio s ljudma, što onda
315 Najbolji majstori bjehu u grudastoj trojanskoj zemlji;
Ti mu načiniše sobe za ženskinje, muškinje i dvor
Blizu Prijama kralja i Hektora gradu na vrhu.
Hektor uniđe tu miljenik Zeusov u ruci
Koplje držeći, jedanaest lakata dugo, na njemu
320 Mjedeno sjaše oštrice, zlatni ga kolut optako.
Brata u sobi nađe gdje oružje priprema divno
I gdje oklop i luk krivuljasti ogleda i štit;
Argejka Helena pak med svojim ženskinjem sjedi,
Dvorkinjicama ona određuje preslavne posle.
325 Onog kad opazi Hektor, tad počne ga grditi ružno:
"Nesrećo, lijepo nije, gdje dušu tolikima gnjeva
21
Napuni; okolo grada i strmenih bedema vojska
Gine bijući boj, a zbog tebe planu u gradu
I rat i bojna cika; a ti bi na drugog usto,
330 Da gdje opaziš koga, da prestaje od boja strašnog.
Nego se diži, da grad nam ne zgori gorućim ognjem."
Njemu bogoliki ove Aleksandro prihvati r'ječi:
"Hektore, pravo si mene izgidio, krivo me n'jesi!
Nego ti velim, a ti me čuj i u srcu pamti:
335 Nisam u sobu sjeo od zamjere kakve il' srdžbe
Na trojski narod, već htjedoh u tugu sada se dati;
22
Ali žena me sad nagovorila r'ječima blagim
Te me u boj potakla, i samom meni se čini,

21 326. Hektor misli da se Paris zato povlači od boja što se srdi na Trojance, koji na njega vrlo mrze
(vidi 3. pjev., st. 454.).
22 336. "htjedoh u tugu se dati", tj. što me je pobijedio Menelaj.

99