Page 193 - Ilijada
P. 193

Homer: Ilijada



         190                  Kopljem, te oštri mač iz korica on tad povuče
                              I njim kroz vrevu skočiv Antifata prvoga rani
                              Sasvim izbliza, te on se natraške na zemlju sruši.
                              Zatim Menona i još Oresta, Jamena zatim
                              Jednog za drugim junak s mnogohranom sastavi zemljom.




                                    B. Hektor navaljuje na sredini. 195-289.




                    a. Nepovoljno znamenje. Pulidamas svjetuje na uzmak. 195-250.


         195                     Dokle su skidali ovi junacima oružje sjajno,
                              Dotle Pulidamasa i Hektora sl'jeđahu momci,
                              Kojih je najviše bilo i najbolji bili su i svi
                              Želješe probiti bedem i brodove ognjem zapalit.
                              Oni se ustave sad pri opkopu, zamisle ondje,
         200                  Jer kad htjedoše pr'jeć preko opkopa, dođe im ptica,
                              Orao ptić iz visina i rastavi nal'jevo narod,
                              Krvavocrvenu zmiju u pančama golemu nosi,
                              Još se praćaka živa i bojak biti još znade,
                              Ona se savine natrag i orla, koji je drži,
         205                  Uz vrat u prsi pecne, te orao od bola teškog
                              Na zemlju baci zmiju, usred vreve baci je dolje,
                              Onda zaklikće on i odleti u uzduh vjetrom.
                              Zgroziše se Trojanci, kad vide blistavu zmiju,
                              Znak egidonoše Zeusa, gdje leži u sredini njihnoj.
         210                  Tada k Hektoru smjelom Pulidamas stupi i reče:
                              "Vazda, Hektore, ti u vijeću, kad govarim dobro,
                              Mene nekako kudiš, jer nije dakako pravo,
                              Da ja pučanin zborim drugačije i u vijeću
                              I u boju, već valja, da tvoja raste mogućnost.
         215                  Ali sada ću reć, što se meni najbolje čini.
                              Nejdimo, s Danajcima za brodove da se borimo;
                              Mislim, kako će sve se izvršiti, ako Trojancem
                              Kada htjedoše prijeć, doletje ova baš ptica,
                              Orao ptić iz visine i rastavi nal'jevo narod
         220                  Krvavocrvenu zmiju u pančama golemu noseć
                              Živu, al' odmah je baci, još prije no kući se vrati;
                              Nije dospio zmiju da dade dječici svojoj.
                              Tako se nećemo ni mi povratiti istijem putem
                              Od lađa crnih u redu, pa ako i bedem i vrata
         225                  Ahejska slomimo silom, te ustupe nama Ahejci,
                              Jer ćemo ostavit mnoge Trojance, koje će ljutom
                              Posjeći mjeđu Ahejci za svoje se boreći lađe.



                                                                                                       193
   188   189   190   191   192   193   194   195   196   197   198