Page 193 - Ilijada
P. 193
Homer: Ilijada
190 Kopljem, te oštri mač iz korica on tad povuče
I njim kroz vrevu skočiv Antifata prvoga rani
Sasvim izbliza, te on se natraške na zemlju sruši.
Zatim Menona i još Oresta, Jamena zatim
Jednog za drugim junak s mnogohranom sastavi zemljom.
B. Hektor navaljuje na sredini. 195-289.
a. Nepovoljno znamenje. Pulidamas svjetuje na uzmak. 195-250.
195 Dokle su skidali ovi junacima oružje sjajno,
Dotle Pulidamasa i Hektora sl'jeđahu momci,
Kojih je najviše bilo i najbolji bili su i svi
Želješe probiti bedem i brodove ognjem zapalit.
Oni se ustave sad pri opkopu, zamisle ondje,
200 Jer kad htjedoše pr'jeć preko opkopa, dođe im ptica,
Orao ptić iz visina i rastavi nal'jevo narod,
Krvavocrvenu zmiju u pančama golemu nosi,
Još se praćaka živa i bojak biti još znade,
Ona se savine natrag i orla, koji je drži,
205 Uz vrat u prsi pecne, te orao od bola teškog
Na zemlju baci zmiju, usred vreve baci je dolje,
Onda zaklikće on i odleti u uzduh vjetrom.
Zgroziše se Trojanci, kad vide blistavu zmiju,
Znak egidonoše Zeusa, gdje leži u sredini njihnoj.
210 Tada k Hektoru smjelom Pulidamas stupi i reče:
"Vazda, Hektore, ti u vijeću, kad govarim dobro,
Mene nekako kudiš, jer nije dakako pravo,
Da ja pučanin zborim drugačije i u vijeću
I u boju, već valja, da tvoja raste mogućnost.
215 Ali sada ću reć, što se meni najbolje čini.
Nejdimo, s Danajcima za brodove da se borimo;
Mislim, kako će sve se izvršiti, ako Trojancem
Kada htjedoše prijeć, doletje ova baš ptica,
Orao ptić iz visine i rastavi nal'jevo narod
220 Krvavocrvenu zmiju u pančama golemu noseć
Živu, al' odmah je baci, još prije no kući se vrati;
Nije dospio zmiju da dade dječici svojoj.
Tako se nećemo ni mi povratiti istijem putem
Od lađa crnih u redu, pa ako i bedem i vrata
225 Ahejska slomimo silom, te ustupe nama Ahejci,
Jer ćemo ostavit mnoge Trojance, koje će ljutom
Posjeći mjeđu Ahejci za svoje se boreći lađe.
193