Page 69 - Ilijada

Homer: Ilijada

A kad junačine vide Trojanci Daretove sine:
Jednog gdje bježi, a drugog gdje leži kod kola ubit,
Svima se srce potrese, a sjajnoka onda Atena
30 Aresu naletu ovo progovori ruku mu hvativ:
"Arese, obaraču zidova, ljudomoro krvna,
Ne bismo l' pustili Trojce s Ahejcima, neka se sada
Bore, pa kojima slavu Kronion hoće, nek dade,
A mi uzmaknimo, bjež'mo od srdžbe oca nam Zeusa!"
4
35 Aresa naleta s tima riječma izvede iz borbe,
Onda ga posadi ona uz visoki brijeg Skamandra;
U bijeg nagnaju Trojce Argejci, i vojvoda svaki
Ubi po čovjeka jednog, a najprije kralj Agamemnon
Odija, velikog vođa halizonskog, iz kola sruši;
40 Prvi se okrene Odij, a onaj ga kopljem u leđa
Zgodi među ramena i njemu ga kroz grudi rine;
Sruši se, stane ga jek, na njemu oružje zvekne.
Festa ubije tad Idomenej, Boru Meoncu
Sina, što dođe iz Tarne iz grudaste. Kopljanik slavni
45 U rame desno njeg Idomenej dugačkim kopljem
Pogodi, sruši ga s kola, na koja se popeti htio.
Iz kola ispadne Fest, i mrak ga obuzme strašni.
Oružje skidati s njeg Idomeneja stadoše momci.
Oštrim savlada kopljem Menelaje, Atrejev sinak,
50 Vještog u lovu junaka Skamandrija, Strofiju sina,
Slavnoga lovca, jer sama Artemida nauči njega
Divljač ubijati svaku, što gora je hrani u brdma.
Al' mu streljačica nije Artemida tada pomogla,
A ni daleki hici, u čemu odličan bješe;
55 Atrejev zgodi ga sin Menelaje, kopljanik slavni,
Kada je bježo pred njim, u leđa posred ramena,
Kopljem ga rani on i kroz grudi rine ga njemu.
On se natraške sruši, na njemu oružje zvekne.
Tektonovoga sina Ferekla ubi Merion
60 Unuka Harmonova, - što svakakva znaše izradit
Umjetna djela, veoma Ateni Paladi mio;
I Aleksandru on jednakoboke sagradi lađe,
One zlopočetne lađe, što Trojcem na nesreću bjehu
Pa i njemu, jer nije za suđenje bogova znao.
5
65 Kada Merion goneć na posljetku veće ga dogna,
U guz ga desni rani i oštrica prođe Fereklu
Upravo ispod kosti mjehur mu naskroz probode;
Padne na koljeno jeknuv, i smrt ga osvoji tada.

4 31-34. Atena hoće da ukloni Aresa iz kreševa da ne pomaže Trojancima, kojima je on prijatelj (a Ate-
na im je neprijateljica). Atena plaši Aresa Zeusovom srdžbom, ali to je samo njezina lukavština, jer
Zeus dosad još nije zabranio bogovima da se ne miješaju u bojeve među Trojancima i Ahejcima.
5 62-64. Misle se lađe na kojima je Aleksandro (Paris) otplovio u Grčku i odveo Helenu, što je bio uz-
rok trojanskom ratu, - a bogovi su bili usudili zlo po Troju, ako Paris odvede Helenu.

69