Page 72 - Ilijada
P. 72

Homer: Ilijada



                                  b. Ranjeni Diomed ruši Trojance. 144-165.


                                 Ubi Astinoja, ljudma pastira, Hipirona ubi,
         145                  Onoga mjedenim kopljem povrh sise pogodi pravo.
                              Drugoga u ključnu kost pokraj pleći udari mačem.
                              Sve se rastave pleći od leda i vrata njemu.
                              Ostavi njih i pođe za Abasom i Polijidom
                              Sinma Euridamasa, što stari sana pogađač
         150                  Bješe, a sinima nije na polasku gatao sana
                              Starac, već ih je oba Diomed ubio jaki.
                              Tad za Toonom poteče i Ksantom, Fenopu sinma,
                              Bijahu poznorođenci obojica; oca im jadna
                              Starost je bila, a nije porodio drugoga sina
         155                  Nasljednika imutku, - već oba smače Diomed,
                              Milu im dušu uzme, a nevolju ostavi ocu
                              I plač, jer iz boja nije sinova dočeko živih.
                              Rođaci poslije sav razdijeliše njegov imutak.
                              Sinove Dardanova potomka Prijama zgrabi
         160                  U istim kolima, - jednog Ehemona, Hromija drugog.
                              Kao što na kravu lav il' na junicu kadano skoči,
                              Koje po šumi pasu, i prelomi vrat obadvjema:
                              Tako i Tidejev sin obojicu iz kola sruši
                              Preko njihove volje i oružje uzme im zatim;
         165                  Konje druzima preda, nek k lađama oni ih vode.



                             c. Diomed ubija Pandara i ranjava Eneju. 168-317.



                                 Njega kad vidi Eneja gdje redove junačke lomi,
                              On po bojištu pođe, gdje siplju se junačka koplja,
                              Tražeći Pandara onog bogolikog, ne bi l' ga našo,
                              Dokle nezazornog jakog Likonova ne nađe sina;
         170                  Onda pristupi k njemu i ovu mu besjedu reče:
                              "Pandare, gdje ti je luk, gdje krilate str'jele, gdje slava?
                              Ravna ti u slavi nema ni ovdje nit' se u zemlji
                              Likijskoj ponosi itko valjaniji da je od tebe.
                              Ruke dignider k Zeusu i čovjeka onog ustr'jeli,
         175                  Koji je ovdje silovit, Trojancima učini zla on
                              Mnogo, koljena on je junakom razglobio  mnogim:
                                                                     8
                              Samo da nije se bog na Trojance rasrdio koji
                              Radi žrtava ljut, a teška je srdžba božanska."
                                 Njemu odgovori ovo Likonov svijetli sinak:
         180                  "Svjetniče Trojanaca mjedenhalja, o ti Eneja,

               8  176. "koljena razglobio", vidi bilješku u 4. pjev., st. 469.


                                                                                                       72
   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77