Page 73 - Ilijada
P. 73

Homer: Ilijada



                              Ono je Tidejev sin junačina, sve mi se čini,
                              Poznajem ja mu cijev na kacigi, poznajem i štit,
                              Vidim mu konje; al' nije li bog, zacijelo ti ne znam.
                              Ako l' je Tidejev sin to junačina, kao što mislim,
         185                  Nije daleko bog od bijesna njega, već stoji
                              Blizu besmrtnik koji po plećima obavit mrakom
                              I on je strijelu od njeg odvratio, koja ga šćaše.
                              Ta ja se na njeg strijelom nabacih te njome pogodih
                              U rame desno njega u ispupak oklopa naskroz;
         190                  Mišljah, da ću ga tad k Aidoneju poslati bogu,
                              Ali ga ipak ne ubih! Od bogova neki je srdit.
                              Nemam se popeti na što, jer konja nemam ni kola;
                              Al' u Likonovu domu jedanaestora imadem
                              Nova novcita kola lijepa složena prvom,
         195                  Prostrta pokrovima, i konja su dva u zapregu
                              Uz kola svaka te bijeli pir sa krupnikom zobiju.
                              Mnogo dakako mene starina je kopijanik Likon
                              U kući hubavoj svajoj opominjo, u boj kad pođoh,
                              Govoreći, na konje i na kola neka se popnem,
         200                  Tako u bojeve ijute da narod trojanski vodim;
                              Ali ga slušao n'jesam - a koliko bolje bi bilo! -
                              Konje sam čuvao te, da im ne bi ponestalo krme,
                              Ako se zatvore ljudi , a oni su navikli jesti
                                                 9
                              Obilno. Tako sam došo u Ilij pješke bez konja;
         205                  Luk mi uzdanje bješe, al' od njeg kanda mi nema
                              Pomoći; na dva sam već boljara strijeljao eno,
                              Jedan je Tidejev sin, a Atrejev drugi, - pogodih
                              Oba doduše i krv izvabih, al' ih razdražih.
                              Na zlu sam sreću luk krivuljasti skinuo s klina
         210                  Onoga dana, u koji u Ilij sam vodio ljupki
                              Trojanske čete i time ugađao Nektoru divnom.
                              Ako se vratim kući i očima ugledam svojim
                              Svoju domaju i ženu i visoku veliku kuću,
                              Odmah glavu junak tuđinac odsjeko meni,
         215                  Ako rukama ovaj ne rastrgam luk i u oganj
                              Ako ga ne bacim jaki, kad zalud na putu me prati!"
                                 Njemu trojanski vođ Eneja prozbori ovo:
                              "Nemoj govoriti tako (drugačije ni biti neće),
                              Prvo nego se nas dva junaku tome nasuprot
         220                  Došavši s konjma i s kolma ne ogledamo sa njime.
                              Nego u moja kola uziđi, onda ćeš vidjet,
                              Kakvi su Trosovi konji i kako umiju dobro
                              Poljem ovuda onuda u potjeru ići i trčat;
                              Oni će i nas spasti i s nama će pobjeći u grad,
         225                  Slavu li dade Zeus Diomedu, Tideja sinu.
                              Nego prihvati bič i uzde blistave primi,

               9  203. "Ako se zatvore ljudi", tj. u gradu kad ih neprijatelji podsjednu.


                                                                                                       73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78