Page 71 - Ilijada

Homer: Ilijada

Jer je najbolji ranjen Ahejac, i velim: odoljet
Jakoj zadugo neće strijeli, ako je zbilja
7
105 Amo me Zeusov sin iz Likije doveo gospod."
Tako hvaleć se reče; al' brza strijela ne svlada
Onoga, već on uzmače, pred kotlje i pred kola stane
I on Stenelu tad Kapaneja prozbori sinu:
"Diži se, mili sine Kapanejev, ustani s kola
110 Pa mi strijelu oštru iz ramena deder izvuci."
Tako mu reče, i Stenel tad s kola na zemlju skoči,
Pa pristupivši k njemu iz ramena brzu mu str'jelu
Sasvim izvuče, i krv mu kroz pletenu košulju brizne;
A tad grlati bojnik Diomed molitvu počne:
115 "O egidonoše Zeusa o kćeri nestrta nikim,
Ako se ikada meni i ocu mom na pomoći
Nađe u ratu ljutom, ej miluj me opet, Atena,
Daj mi onog doseći i pusti mi njeg na kopljomet,
Koji me pogodi prije, i sada se hvali i veli,
120 Da već zadugo neću sunčanu motriti svjetlost."
Takovu molitvu reče, i Palada ču ga Atena,
Brze mu noge dade i koljena i ruke ozgo,
Pristupi blizu k njemu i krilate rekne mu r'ječi:
"Ne boj se, Diomede, s Trojancima bori se sada,
125 Ta ja ti u grudi vrgoh nepredljivo očinsko srce,
Kakvo je nekad konjik štitotresni imao Tidej.
Sada ti uzeh maglu, na očima koja ti bješe,
Da možeš dobro boga i čovjeka svakog raspoznat.
Ako te dakle bog iskušavati ikoji dođe,
130 Nemoj sa besmrtnim se sa bozima drugima borit;
Ali Zeusova kći Afrodita amo li dođe
U boj, o Diomede, oštricem je mjedenim rani."
Sjajnoka boginja to Atena rekavši ode,
A med rtnike se sin umiješa Tidejev opet;
135 I prije u srcu on se s Trojancima željaše borit,
A sad ga trostruka želja osvojila kakono lava,
Koji je bio u tor med runjave skočio ovce
Na polju, pa ga je pastir tek zadro, al' ubio nije
I tim mu potako hrabrost, te ne misli braniti više,
140 Nego se krije po stanu i ovce ostavlja same,
A lav ih plaši te gusto sve jednu za drugom valja,
Tad on bijesan van iz visokog iz tora skače:
Tako bijesan zađe med Trojce hrabri Diomed.

7 105. "Zeusov sin", - misli se Apolon.

71