Page 94 - Ilijada
P. 94

Homer: Ilijada



                              Bud'te junaci, žestine, junaštva se sjetite, druzi!
                              Dok ja odem u Ilij i savjetnicima reknem
                              Tamo starješinama i ženama, neka se stanu
         115                  Moliti bozima sad hekatombe nek obreknu njima."
                                 Tako rekavši riječ sjajnošljemac otiđe Hektor,
                              A kože crne, na štitu kvrgašu  što mu je bila,
                                                          8
                              Skrajnji je obod tucko po vratu i po gležnju njega.



                                          14. Glauk i Diomed. 119-236.


                                 Glauk Hipolohov sin i Diomed, grlati bojnik,
         120                  Med vojske zađu med jednu i drugu, želeći se borit.
                              Kada se jedan drugom nablizu primaknu njih dva,
                              Onda onome riječ Diomed progovori prvi:
                              "Tko si, dobrikoviću, od ljudi kakvih si smrtnih?
                              Ta još te nikad do sada u boju, u junačkoj slavi,
         125                  Viđao nisam, a sada daleko si pred druge došo,
                              Smjelica, što si pod moje dugosjeno koplje izišo;
                              Djeca nesretnih ljudi sa snagom se susreću mojom!
                              Ako l' si koji bog s nebesa besmrtnik došo,
                              Ne bih s nebeskim bogom u borbu nikako zašo!
         130                  Nije ni Drijasov sin Likoorg jakosni dugo
                              Živio, - s bozima on se sa nebeskim išao mrazit;
                              On je po presvetom brdu po Nisejskom dojkinje boga
                              Mahnitog Dionisa razgonio; na zemlju štape
                              One pobacaše  sve, kad Likoorg ljudomora stade
                                           9
         135                  Tući ostanom njih, Dionis se preplaši i sam
                              I skoči u vale morske, a Tetida primi na krilo
                              Preplašenoga boga, - toliki ga drhat osvajo
                              Od vike čovjeka onog. Al' bozi blaženi mirni
                              Na nj zamrze i sin ga slijepcem učini Kronov,
         140                  Ne bi mu drugog života, kad omrznu bozima svima;
                              Ni ja sa blaženim ne bih u borbu bozima zašo!
                              Ako l' si koji od ljudi, što hljebac jedu zemaljski,
                              Bliže pristupi brže, da zapadneš u zamke smrtne."
                                 Njemu Hipolohov sin odgovori svijetli ovo:
         145                  "Što me, Tidejev sine, junačino, za rod mi pitaš?
                                                                            10
                              Kakav je lišću rod, i ljudskom je plemenu takav;
                              Jedno po zemlji lišće razbacuje vjetar, a drugo
                              U šumi brsnatoj raste, kad proljetno nastane doba.
                              Tako i ljudi jedni dosp'jevaju, a drugi ginu.


               8  117. "na štitu kvrgašu"; vidi 4. pjev., st. 448.
               9  133. "štape pobacaše", misle se bršljanom i lozom obaviti štapovi, koje su imale u rukama žene, kad
               su slavile boga Dionisa.
               10  145. Glauk poznaje dakle Diomeda.


                                                                                                       94
   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99