Page 131 - Kuran
P. 131

* 17. "O oče naš," - rekoše - "bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa smo
               ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati, iako
               istinu govorimo."
                   * 18. I donesoše košulju njegovu lažnom krvlju okrvavljenu. "U vašim
               dušama je ponikla zla misao" - reče on - i ja se neću jadati, od Allaha ja
               tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite."
                   * 19. I dođe jedna karavana, te poslaše vodonošu svoga i on spusti vedro
               svoje. "Muštuluk!” - viknu on - "evo jednog dječaka!" I oni su ga kao
               trgovačku robu sakrili, a Allah dobro zna ono što su uradili.
                   * 20. I prodadoše ga za jeftine pare, za nekoliko groša; jedva su čekali da
               ga se oslobode.
                   * 21. I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, reče ženi svojoj: "Učini mu
               boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti!" I eto
               tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i naučismo ga tumačenju
               snova -- a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna.
                   * 22. I kad on stasa, Mi ga mudrošću i znanjem obdarismo; tako Mi
               nagrađujemo one koji dobra djela čine.
                   * 23. I poče ga na grijeh navoditi ona u čijoj je kući bio, pa pozaključa sva
               vrata i reče: "Hodi!" - "Sačuvaj Bože!" - uzviknu on - "vlasnik me moj lijepo
               pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim neće nikad uspjeti."
                   * 24. I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara
               svoga nije opomenu ugledao - tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i
               blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob.
                   * 25. I njih dvoje prema vratima potrčaše - a ona razdera straga košulju
               njegovu - i muža njezina kraj vrata zatekoše. "Kakvu kaznu zaslužuje onaj
               koji je htio ženi tvojoj zlo učiniti" - reče ona - "ako ne tamnicu ili kaznu
               bolnu?"

                   * 26. "Ona je pokušala mene na grijeh navesti" - reče Jusuf. - "Ako je
               košulja njegova sprijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu" -
               primijeti jedan rođak njezin -
                   * 27. " a ako je košulja njegova straga raderana, onda ona laže, a on govori
               istinu."
                   * 28. I kada on vidje da je košulja njegova straga razderana, reče: "To je
               jedno od vaših lukavstava, vaša su lukavstva zaista velika!
                   * 29. Ti, Jusufe, ostavi se toga, a ti traži oproštenje za grijeh svoj, jer si
               zaista htjela zgriješiti!"

                   * 30. I žene u gradu počeše govorkati: "Upravnikova žena navraćala
               momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako
               griješe."




                                             126
   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136