Page 137 - Odiseja
P. 137
Homer: Odiseja
Koja u srcu svojem odlučuje takova djela,
Kakvu je smislila ona grdobu, kada je svome
430 Vjernome mužu smrt pripremila. Ja sam se nado,
Da ću dječici svojoj i slugama na radost doći
U kuću svoju, a ona vještàkinja u zlu u strašnu
Obasu sebe samu sramotom i kasnije žene
Slabe, koje će živjet izà njē, ma bile i dobre.««
435 Tako mi reče, a jâ mu ovako odgovorim na to:
»»Ao gromoglasni Zeus je zamrzio doista strašno
Na sve Atrejevo potómstvo te ženska kovarstva
Pripušta davno; junákā zbog Helene mnogih nas nesta,
A Klitemnèstra tebi daleko snovaše varku!««
440 Tako mu rečem, a ôn mi ovako odgovori na to:
»»Zato ne budi ni ti sa svojom preljùbazan ženom;
Riječ joj svaku nemoj kazivati, koju saznadeš,
15
Nego jedno joj reci, a jedno tajno nek bude.
Ali tebe neće, Odiseju, ubiti žena,
445 Jer je razumna vrio, o dobru srce joj misli,
Kćeri Ikàrija mudroj Penelopi. Nevjestom mladom
Ostavili smo nju, kad pod Troju iđasmo u rat;
Sinčić joj tada bješe na prsima, luđahno d'jete,
Al' on se med ljude sada već broji, med njima sjedi
450 Sretan; mili će otac na povratku ugledat njega,
A on će privit se uz svog uz oca, kako je pravo.
Ali moja žena nasladit se nè dade meni
Gledanjem mojega sina, već prije toga me ubi.
Drugo ȕ srce spravi, što sada mislim ti reći:
455 Potajno pristani s lađom, ne javi se, kada se vratiš
16
U milu očinsku zemlju, jer nije vjere u žena.
Nego mi sada kazuj i reci mi istinu pravu:
Čujete l' za sina što za mojega, koji još živi?
Je l' u Orhòmenu on, u Pilu je li pješčànōm?
460 Il' kod Menèlaja možda u širokoj boravi Sparti?
Lje sa zemlje nije Orèsta nestalo divnog!««
Tako mi reče, a jâ mu ovàkō odgòvorīm na to:
»»Što me pitaš, sine o Atrejev? Ne znam ti reći,
Živ li je ili je mrtav, a utoma zlo je govorit!««
465 Tako smo nas dva se tad razgovarali r'ječima tužnim
Žalosti puni stojéći i bujne roneći suze.
B. Ahilej. 467—540.
Uto dođe i duša Ahìleja, Peleju sina,
Duša Antìloha dođe nezázornōg, duša Patròkla,
Dođe i Ajasa duša, što licem i uzrastom bješe
15 435—443. Ti su stihovi poslije umetnuti jer nezgodno prekidaju Agamemnonov govor; osobito smetaju
st. 441—443. koji su u protivurječju s pohvalom Penelope u idućim stihovima.
16
454—456. Sadržaj tih stihova nije u skladu s prethodnom pohvalom Penelope pa se mogu smatrati inter-
polacijom.
137