Page 139 - Odiseja
P. 139

Homer: Odiseja


                                                                    18
                                 Ali kakog junaka Eurìpila, Telefu sina,
            520                  On je pogubio mačem! drugári mu Kećani mnogi
                                 Padahu okolo njega daróvā poradi ženskih;
                                                                                    19
                                 Ljepšeg za Memnonom divnim od njèga ne vidjeh nikog.
                                 Kada smo ušli u konja, kog načini Epej, junaci
                                 Najbolji argejski mi, te meni se naruči vrata
            525                  Velikoj zasjedi onoj otvorit i opet zatvorit,
                                 Onda danajske druge čelòvođe mudre sa lica
                                 Stanu brisati suze, i koljena drhtahu svakom;
                                 Ali očima svojim ne opazih nikako bl'jeda
                                 Njega u prekrasnome u licu il' da bi suzu
            530                  On od obraza briso, već mene je molio mnogo,
                                 Da ga pustim iz konja; za držak se hvataše mača,
                                 Za teško mjedeno koplje Trojancima snujući propast.
                                 Ali kad Prijamov grad razorismo strmeni veće,
                                                                   20
                                 Ùljeze ù lāđu on zadobivši ì dio ȉ dār;
            535                  Bio je čitav, i nije u boju od mjedi oštre
                                 Pao niti je ranjen izblíza, kao što biva
                                 Često u bojevima, jer Ares bez reda bjesni.««
                                    Tako rečem, i duša brzíća Ahìleja dalje
                                 Po asfòdelskōm polju široko koračajuć ode
            540                  Vesela, jer joj javih, da odlična sina imade.


                                          C. Ajas, sin Telamonov. 541—564.


                                    Ì drugē dûše tada mrtvácā premínulīh mène
                                 Pitahu za jade svoje stojéći žalosti pune.
                                 Ajasa, koji je sin Telamónov, u prikrajku duša
                                 Samo je stajala ljuta, što nekad oružje dobih
            545                  Divnog Ahìleja ja, kad za nj se natjecah s njime
                                                                             21
                                 Kod lađa, gdje ga je bila položila gospođa majka.
                                                                        22
                                 Paladi bješe odlučit Ateni i trojanskoj djeci.
                                 Ej da u borbi toj pobijedio nikada nisam!
                                 Jer nje radi je zemlja u sèbe takovu glavu
            550                  Uzela, Ajasa glavu, što djelima svojim i licem
                                 Za Ahìlejem bješe nezázornīm Danajac prvi.
                                 Tad ja riječi njemu progovorim ljubazne ove:
                                 »Ajase, ti Telamóna nezázornōg sine, zar nećeš
                                 Prestati ljutit se na me ni mrtav zbog oružja kletog,
            555                  Što ga besmrtni bozi Argejcima na jade daše,

                   18  519. Telef je bio kralj u Miziji u Maloj Aziji. Njegov sin Euripil bio je posljednji saveznik koji je Prija-
                   mu došao u pomoć protiv Grka. Njegovu majku Astiohu podmitio je Prijam zlatnim čokotom, umjetničkim
                   djelom Hefestovim, da pošalje svoga sina u rat.
                   19  522. Etiopskoga kralja Memnona, sina boginje Zore, koji je nakon Hektorove smrti došao Prijamu u po-
                   moć, ubio je Ahilej da osveti smrt svoga prijatelja Antiloha, Nestorova sina, koji je poginuo od Memnono-
                   ve ruke.
                   20  534. Taj počasni dar bio je, po potonjoj priči, Hektorova žena Andromaha.
                   21
                     546. »gospođa majka«, tj. Tetida.
                   22
                     547. »trojanskoj djeci« — misle se zarobljeni Trojanci koje su, po priči, suci pitali za mišljenje o Ajasu i
                   Odiseju.
                                                                                                       139
   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144