Page 174 - Odiseja
P. 174

Homer: Odiseja



                                        D. Odisej predlaže okladu. 390—408.

            390                     Odgovarajuć njemu Odisej dosjetljivi reče:
                                 »Doista nevjerno srce u grudima nekakvo imaš,
                                 Kad te ni zakletvom navest ne mògu, da vjeruješ meni!
                                 Nego ugovor sad ugovòrimo obadva ovdje,
                                 I nek olimpski bozi obojici budu svjedoci:
            395                  Ako se vrati tvoj gospodar u kuću ovu,
                                 Odjećom onda obuci: i strȕkōm i košuljom mene,
                                 Pa na Dulìhīj mene opremi, kud poći zaželjeh;
                                 Ako li ne dođe tvoj gospodar, kako ti velim,
                                 A ti navrkaj sluge, nek bace me s hridi visòkē,
            400                  Da se i drugi ne bi usudio lagati prosjak.«
                                    Njemu divni svinjar progovori na to ovako:
                                                                         16
                                 »To bi lijepa, goste, med ljudima slava vrline
                                 Moje bila i sada i poslije, koji u svoju
                                 Kolibu tebe uvedoh i k tome počastih, pa zatim
            405                  Tebe da ubijem ja i mili ti oduzmem život!
                                 Baš bih se veselo onda pomoliti mogao Zeusu!
                                 Ali je večerat doba; ej drugovi da su mi ovdje,
                                 Da bismo zgotovili u kolibi večeru slatku!«


                                         7. Prvo veče kod Eumeja. 409—553.




                                              A. Žrtva i večera. 409—456.

                                    Dok su se obadva njih razgovarali besjedeć tako,
            410                  Eto se približe već svinjari sa svinjama svojim,
                                 Oni zatvore svinje u svinjce, nek spavati legnu,
                                 Al' su gurìtale strašno u svinjce tjerane svinje.
                                 Onda divni svinjar drugarima povikne svojim:
                                 »Najboljeg krmka dones'te, da gostu iz daleke zemlje
            415                  Zakoljem, pa se i mi osládimo uza nj, što dugo
                                 Trpimo svakakva zla bjelòzubīh poradi svinja,
                                 A drugi muku našu izjedaju sve bez računa.«
                                    Tako im reče i drva nas'ječe nemilom mjeđu.
                                 A druzi vrlo tovna petaka krmka dovedu,
            420                  Pa ga uz ognjište stave, a svinjar se spomene odmah
                                 Bògōvā vječnih, jer srce u njèga bješe valjano.
                                 I on započne žrtvu bjelòzubōm krmku sa glave
                                 Bacivši dlake u oganj i bozima svima se moleć,
                                 Da se povrati umni Odisej u kuću svoju.
            425                  Glavnjom drveta tad, što raskolio bješe, zamahnuv
                                 Udari krmka, i život iz njèga izlètī, a momci
                                 Prikolju, osmude njeg i ras'jeku, a svinjar iz sviju
                                 Udova u pretilìnu komadiće bozima zavi,


                   16  402. To je ironično odbijanje Odisejeva prijedloga.

                                                                                                       174
   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179