Page 174 - Odiseja
P. 174
Homer: Odiseja
D. Odisej predlaže okladu. 390—408.
390 Odgovarajuć njemu Odisej dosjetljivi reče:
»Doista nevjerno srce u grudima nekakvo imaš,
Kad te ni zakletvom navest ne mògu, da vjeruješ meni!
Nego ugovor sad ugovòrimo obadva ovdje,
I nek olimpski bozi obojici budu svjedoci:
395 Ako se vrati tvoj gospodar u kuću ovu,
Odjećom onda obuci: i strȕkōm i košuljom mene,
Pa na Dulìhīj mene opremi, kud poći zaželjeh;
Ako li ne dođe tvoj gospodar, kako ti velim,
A ti navrkaj sluge, nek bace me s hridi visòkē,
400 Da se i drugi ne bi usudio lagati prosjak.«
Njemu divni svinjar progovori na to ovako:
16
»To bi lijepa, goste, med ljudima slava vrline
Moje bila i sada i poslije, koji u svoju
Kolibu tebe uvedoh i k tome počastih, pa zatim
405 Tebe da ubijem ja i mili ti oduzmem život!
Baš bih se veselo onda pomoliti mogao Zeusu!
Ali je večerat doba; ej drugovi da su mi ovdje,
Da bismo zgotovili u kolibi večeru slatku!«
7. Prvo veče kod Eumeja. 409—553.
A. Žrtva i večera. 409—456.
Dok su se obadva njih razgovarali besjedeć tako,
410 Eto se približe već svinjari sa svinjama svojim,
Oni zatvore svinje u svinjce, nek spavati legnu,
Al' su gurìtale strašno u svinjce tjerane svinje.
Onda divni svinjar drugarima povikne svojim:
»Najboljeg krmka dones'te, da gostu iz daleke zemlje
415 Zakoljem, pa se i mi osládimo uza nj, što dugo
Trpimo svakakva zla bjelòzubīh poradi svinja,
A drugi muku našu izjedaju sve bez računa.«
Tako im reče i drva nas'ječe nemilom mjeđu.
A druzi vrlo tovna petaka krmka dovedu,
420 Pa ga uz ognjište stave, a svinjar se spomene odmah
Bògōvā vječnih, jer srce u njèga bješe valjano.
I on započne žrtvu bjelòzubōm krmku sa glave
Bacivši dlake u oganj i bozima svima se moleć,
Da se povrati umni Odisej u kuću svoju.
425 Glavnjom drveta tad, što raskolio bješe, zamahnuv
Udari krmka, i život iz njèga izlètī, a momci
Prikolju, osmude njeg i ras'jeku, a svinjar iz sviju
Udova u pretilìnu komadiće bozima zavi,
16 402. To je ironično odbijanje Odisejeva prijedloga.
174