Page 169 - Odiseja

Homer: Odiseja

5
Njegovu ženu sramoti i svijetlog njegova sina.«
6
165 Na to si, Eumeju, ti o svȉnjāru, besjedu reko:
»Niti ću tebi ja, o starče, nagradu dati,
Nit' će se vratit Odisej, već vino pijder u miru,
Na drugo mislimo što, a toga me ne sjećaj više,
Jer mi se srce ljuto u grudima mojim žalòstī,
170 Kada mi spomene tko gospodara čestitog moga.
Zakletvu ostav'mo tvoju, a ù kuću svoju Odìsēj
Došao, kako ga ja i Laèrto stari želímo
I Penelopa žena i sîn mu bogolik Telemah!
Ja bez prèbola žalim Telemaha, kog je Odisej
175 Rodio, bozi mu daše uzrásti ko grančici mladoj;
Kako je uzorit stasom i licem bio, od oca
Miloga veljah da neće med ljudima nimalo gori
Biti, a sȁd mu je neki pomutio čestitu pamet
Bog il' nekakav čovjek, te u Pil presveti ode
180 Za svoga oca da čuje, a sada na povratku njega
Ponosni vrebaju prosci, da nestane bez traga svakog
Pleme bogolikoga Arkìsija s itačke zemlje.
Ali òstav'mo i njeg, — il' njega uvrébali pròsci,
Ili im uteko on i Zeus ga zakrilio rukom;
185 A ti mi, starče, sada pripòvjedi nevolje svoje,
Ded odgovori mi pravo, da znadem, što te sad'pitam:
Tko li si, otkud si? gdje ti je dom, gdje otac i mati?
Koja te don'jela k nama na Itaku lađa, i došli
Kako su pomorci s tobom? i kojim se dičahu rodom?
190 Jer mi se misliti ne da, da do nas si došao pješke.«

C. Odisejeva izmišljena pripovijest. 191—389.

Odgovarajuć njemu Odisej dosjetljivi reče:
»Evo ću sasvim sve to po istini kazati tebi.
Da nas dvojica ovdje u kolibi dugo imámo
Jela svakakvog dosta i vina slatkog, i mirno
195 Da se možemo častit, a poslove drugi da rade,
Lako bi onda bilo kazivat, al' čitavu ne bih
Godinu mogao sve iskazati nevolje svoje,
Po volji bògōvā što sam pretrpio sve već na sv'jetu.
Dičim se, da sam rodom iz Krete, široke zemlje;
200 Sin sam bogata oca, a u kući ì mnogo drugih
Zakonskih bješe sinóvā, što žena izrodi njemu,
Što ih othrani ona; a mene inoča rodi,
Kupljena žena, al' opet ko ì drugū zakonsku djecu
Kastor, Hilakov sin, u domu držaše mene.
205 Toga sam — dičim se — loze; u Kreti ga narod ko boga
Častio bogatstva radi i sreće i slavnih sinóvā.

5
162—164. Misli se da su ti stihovi umetnuti; pobliže određivanje vremena Odisejeva povratka posve je
suvišno, a uvjeravanje u osvetu koja će stići prosce nije ničim motivirano.
6 165. Apostrofa; vidi st. 55.

169