Page 240 - Odiseja
P. 240

Homer: Odiseja








                            DVADESETO PJEVANJE





                                                   (39. [nastavak] i 40. dan.)

                                                Događaji prije ubijanja prosaca.


                                        13. Noć prije ubijanja prosaca. 1—90.




                                             A. Atena tješi Odiseja. 1—55.

                                    A Odisej divni u tr'jemu počine tada,
                                 Volujsku načinjenu pod sèbe je metnuo kožu,
                                 A preko sèbe runa ovaca, što klahu Ahejci;
                                 A kad leže, tad baci Eurìnoma struku na njèga.
              5                  Ali Odisej je ležo ne spavajuć te je u duši
                                 Proscima smišljao zlo. A iz dvòranē iđahu žene,
                                 Koje se po običáju obljubiti davahu proscem,
                                 Jedna se smijala drugoj i zbijala svakakve šale.
                                 Od tog se srce njemu u grudima buniti stane,
             10                  Ì ōn se zamisli tada u duši i u srcu svome,
                                 Bi li skočio sad i da li bi sve poubijo,
                                 Il' bi ih pustio zadnjom i posljednjom k prkosnim proscem,
                                 Da se sa njima ljube; u njèmu zalaje srce;
                                 Kao što kuja, kad stoji uz svoju nejaku štenad,
             15                  Laje na nȅpoznāta i hoće na njèga navalit,
                                 Tako lajaše srce u njèmu na nedjela kivno;
                                 Àl' ōn se u srce lupi i napadne na njeg ovako:
                                 »Strpi se, srce, ta već si pretrpjelo grđi pasjaluk
                                 Onoga dana, kad Kiklop goropadni drûge mi jake
             20                  Žderaše, à tī si to podnosilo, dok te je pamet
                                 Opet iz spilje one izvèla, gdje poginut šćaše.«
                                    Tako prozbori svoje u grudima koreći srce,
                                 I srce tad se ustŕpī i ono se pokori njemu
                                 Krepko, a on se tamo i ovamo vrtjeti stane.
             25                  Kao što želudac pun pretilìnē i kȑvi kad čovjek
                                 Stane amo i tamo okrétati uz vatru žarku
                                 Želeć, što brže da se ispeče, tako Odisej
                                 Tada se vrtio amo i tamo misleć u duši,
                                 Kako će dignuti ruku na bestidne prosce, gdje ima
             30                  Mnogo ih, a on je sam; — al' tada sišavši s neba
                                 Pristupi k njemu Atena na ženu uzrastom nalik;
                                 Čelo glave mu stane i rȉječ mu prozbori ovu:


                                                                                                       240
   235   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245