Page 235 - Odiseja

Homer: Odiseja

Zato je k njemu Odisej zaputio, dare da sjajne
Dobije od njeg, i tada Autolik i njegovi sinci
415 Zagrle rukama njega i medenim pozdrave r'ječma,
Njegove matere mati Amfìteja obujmi njega,
Glavu mu ljubiti stane i ȍbje lijepe oči.
Nàočitīm sinòvma Autòlik svojima vikne,
Neka zgotove ručak, i oni se pokore njemu,
420 Onamo odmah vola dovedu petáka, okò njeg
Prionu, ogule ga i svega potom ras'jeku,
Sve raskomadaju vješto, na ražnje ponatiču zatim,
Pomnjivo sve ispeku i razd'jele onda u d'jele.
Čitav se gošćahu dan do zalaska samog sunčànōg,
8
425 I srcu im se nije premàklo jednake gozbe.
À sūnce kad već zađe, i kada se uhvati tmina,
Legnu na počinak ì sna blagòdat stanu uživat.
A kad ranoranka zora ružoprsta osvanu veće,
Onda se sà psima u lov Autòlika oprave sinci,
430 S njima zajedno divni Odisej tàkōđer pođe.
Oni se na strmi brijeg odjeven velikom šumom
Parneski popnu tad i u klance vjetrovite dođu.
Uto iz tihih voda okèanskīh dubokih sunce
Zrakama svojima baš na ljudske oranice sine,
435 Lovci u dolinu zađu, a naprvo tragove njušeć
Iđahu njihovi psi, izà njīh Autolika sinci,
A među njima još i Odisej iđaše divni,
I to blizu pásā, dugòsjenīm mašući kopljem.
Golem je vepar tu u ležáju ležao gustom,
440 Kroza nj duhali nisu ni žȅstoki vjetrovi vlažni,
Nit' ga je zrakama sunce žarkovitim gađalo ikad,
Niti je skroz prokapljivao dažd, i tako je bio
Gust, oko njèga se lišća veòma prosulo mnogo.
Vepar začuje bahat od ljudi i pasa, kad k njemu
445 Stupahu loveć; i ôn se najednoć pred njima stvori,
Čekinje kruto svoje naježiv, a plamen iz òčī
Njegovih sve je sijèvō; Odisej punahnom rukom
Dižući dugo koplje, polètī najprije na njeg
Raniti ga želéći, al' nato vepar sa strane
450 Skoči te ga pretèče, nad koljenom raspori njega.
Mesa mu mnogo izvúčē na zubu, al' ne zadre u kost.
Njega pak rani Odisej, u pleće ga desno pogodiv,
Te skroz vepra probode oštríce sjajnoga koplja,
Ì ōn se u prah smota zaskičav, a duša mu ode,
455 I oko njèga se sinci Autòlika zabave tada.
Vješto nezázornōme Odiseju zavežu ranu,
Bogu sličnom junaku, i crnu mu ustave krvcu
9
Basmom, i brzo oni u dvore se očinske vrate.

8 425. »jednake gozbe« — vidi 8. pjev. st. 98.
9
458. »Basmom« — Ovo je u Homera jedini primjer primjene bajanja u liječenju, što se kasnije silno pro-
širilo, osobito kod primitivnih naroda. U Ilijadi pjesnik kao sredstvo za liječenje rana obično navodi ljeko-
vito bilje i trave.

235