Page 237 - Odiseja

Homer: Odiseja

12. Drugi razgovor Odiseja s Penelopom. 505—604.

A. Penelopa opisuje svoj nesretni položaj. 505—558.

505 I kad ga òperē ona i namaže blistavim uljem,
Opet bliže stolac privuče k ognju Odisej,
Da bi se ogrijao, a u prnje skrije požíljak,
Med njima besjedit počne Penelopa mudra ovako:
»Još ću te nešto malo, o tuđinče, pitati sada.
510 Odmah će biti vrijeme za počinak svakome slatki,
Koga slađahni osvoji san, ma žalosna kako,
Ali mene je bog obdario tugom golèmōm;
Čitave dane ja se naslađujem kukajuć, tužeć,
Poslove gledajući i svoje i sluškinja mojih;
515 A kad dođe već noć, kad svuda počivaju ljudi,
Ja u krevetu ležim, okò mōg se nemirnog srca
Ljute sabijaju brige i zaplakanu me muče.
Kako Pandàrija kći, slavujica, ptičica siva,
Pjeva lijepe pjesme, kad proljeće nastaje prvo
520 Sjedeć u lišću gustom stabálā, previja mnogo
I glas iz grla sipa mnogòzvučno za sinom milim
Svojim i kralja Zeta, za Itilom tuguje ona,
10
Kojeg je nekad u svojoj ludòsti posjekla mačem:
Tako se srce i meni koleba na dvije strane,
525 Da li bih čuvala sve u sigurnosti sa sinom svojim,
Veliki, visoki dom i sluškinje i sav imutak
Bojeć se narodnog glasa i poštujuć krevet mužèvljī,
Ili bih pošla za onog Ahejca, koji je od svih
Najbolji, te me prosi i bezbrojne darove daje.
530 Dokle mi jošte sin lakòuman bijaše ì lūd,
Onda mi nije dao da ostavim kuću mužèvljū
I da se udam, a sada u naponu kad je i velik,
Ì sām me moli on, da iz očinskih iziđem dvora,
Ljutit radi imutka, Ahejci što mu ga troše.
535 Nego deder mi san istumáči ì čūj ga sada:
Dvadeset gusaka imam u domu, i one iz vode
Pšenicu jedu, a jâ se veselim, kada ih gledam;
Al' iz planine sleti orlušina kukasta kljuna
Te im polomi šije i pokla ih; one po dvoru
540 Ležahu hrpimice, a ôn se digne u eter
Divni, a ja u snu u kuknjavu udarim ì plač,
I oko mène se tada ljepòkosē Ahejke skupe,
Gdje sam jecala tužno, što orao pokla mi guske;
Al' on opet dolètī i padne na isturen balvan
545 Krovni te umiri glasom čovječjim mene veléći:

10
518—523. Pandarijeva kći Aedona, žena Zetova, htjela je iz zavisti ubiti najstarijega sina tebanskog kra-
lja Amfiona i Niobe, ali je u noćnoj tami pogodila svojega sina Itila, pa pretvorena u slavuja dirljivim pje-
vanjem tuži za umorenim.

237