Page 274 - Odiseja

Homer: Odiseja

Radosna te se svije okò njē i odroni suzu;
Besjedu započne s njom i krilate prozbori r'ječi:
35 »Deder mi reci pravo, o majo mila, Odisej
Da li se doista doma povratio, kako mi veliš?
Kako je on na prosce na bestidne digao ruke
Sam budúći, a oni na gomile bijahu vazda?«
Njojzi Eurìklija tada odgovori dadilja mila:
40 »Ne vidjeh niti saznah, već jecanje onih sam čula,
Koje je smicao on. U srijedi složene dobro
Sobe sjeđasmo mi u strahu kod zaprtih vrata,
Kad li iz sobe mene pozove sin tvoj Telemah,
Kojeg je otac nato i poslao k meni; i došav
45 Vidjeh, med pobitima gdje proscima stoji Odisej,
Jedan na drugom oni po zemlji po tvrdoj leže
Okolo njega, i tî bi u duši vesela bila
Videć ga gdje se ko lav upŕljō u krvi u práhu.
A sad, kad su kod vrátā od obora svi već na kupu,
50 Velik je oganj Odisej zapalio, sumporom kadi
Prekrasne dvore, a mene, da zovnem te, poslo je k tebi.
Nego hajde, da duša i tebi i njemu veselja
Okusi, koji ste mnogo pretrpjeli svakakvih zala.
Sada se evo tvoja izvršila davnašnja želja:
55 Živ ti je došao on, na ognjištu svom je i tèbe
Nalazi u kući ì sīna svog i svima se proscem,
Koji mu pȁkostiše, osvetio u kući svojoj.«
Mudra Penelopa njoj ovako odgovori na to:
»Nemoj ijukati, majo, tolìkō ni pocikivat!
60 Znadeš i sama, kolìkō u domu drag bi nam bio
Svima, a najviše meni i djetetu, porodu našem.
Ali glasovi ti, što javljaš ih, istini nisu,
Nego je neki bog poubijao ponosne prosce
Ljutit nȁ bijes njihov srdòbōnī, nà zlā im djela,
65 Jer ne častiše nikog od ljudi od pozemljárā
Nȉ rđu ni junaka valjána, kad k njima bi došo.
Zato postradaše oni s bezakonja; al' u daljini
Izgubi povratak svoj Odisej te poginu ì sām.«
Njoj Eurìklija tada progovori dadilja mila:
70 »Kakva ti, čedo, riječ iz ograde zubne izmàče?
Muž je na ognjištu tvoj na domu, à tī si jošte
Nevjerna srca i veliš, da nikad se vratiti neće!
Nego da ȉ znāk još očèvidnī iskažem tebi:
Kad sam ga prala, prepoznah požíljak, kud ga je nekad
75 Bijelim zubom vepar rasporio, ì htjedoh tebi
Kazati, ali mi on na usta postavi ruku,
Te mi ne dade reći vještinom i pameću svojom.
Nego hajde i same za okladu evo ti mene,
Ako prijevara bude, pogubi me najgorom smrću.«
80 Mudra Penelopa njoj ovako odgovori na to:
»Odluke bògōvā vječnih dokučiti teško je tebi,
Majo draga, kolìkō i jesi pametna, vješta.

274