Page 278 - Odiseja
P. 278

Homer: Odiseja


                                 Okolo vrata njemu i glavu mu poljubi veleć:
                                 »Nemoj se srditi na me, Odiseju, koji si bio
            210                  Mudriji od svih ljudi, al' bogovi b'jedu nam daše.
                                 Zavideć nama oni ne pustiše mladosti da se
                                 Namladujemo skupa, da starosti dođemo na prag.
                                 A ti se nemoj ljutit na mène, zamjerit nemoj,
                                 Što te, kako te vidjeh, ovako grlila nisam,
            215                  Jerbo je svagda srce u grudima strepilo moje,
                                 K meni da ne bi došo i prevario me tkogod
                                 R'ječima svojim, jer mnogi o làži rade i ò zlu.
                                 Nikada Zeusova kći iz Argosa Helena ne bi
                                 Legla s tuđincem i dala obljubit se, dà budē znala,
            220                  Da će je ikada natrag dovèsti ahejski sini
                                 Ubojni u dom njezin na postojbinu joj milu.
                                             8
                                 Ali je boginja  nju potàkla bila, te djelo
                                 Helena učini ružno u duši ne misleć prvo
                                 Na grijeh teški, te ì mī nastradasmo jadno sa njèga.
            225                  Ali kad si mi sad očevidne znakove reko
                                 Kreveta našeg, što nije ni jedan ih vidio smrtnik
                                 Drugi osim mene i tebe i dvorkinje jedne,
                                 Aktore, koju mi otac, kad amo polažah, dade,
                                 Koja nam dvorkinja vrata od ložnice čuvaše tvrde.
            230                  Sada vjerujem tebi, iàko sam pretvrda srca.«
                                    Reče i pobudi tim u Odiseja žudnju da plače;
                                                                     9
                                 Plakaše vrlo ženu držéći, žuđenje svoje.
                                 Kako se zemlja brodarma na veliku ukaže radost,
                                 Kojim je na moru lađu Posìdōn građenu dobro
            235                  Razbio, valima silnim i vjetrima gonjenu lađu,
                                 Malo je samo brodara utèklo iz pjenastog mora
                                 Plivajuć zemlji, a sô se po udima zgusnula njima.
                                 Radosno stupaju oni na suho zlu se uklònīv:
                                 Tako se rȁdovāše i kraljica ugledav muža,
            240                  Sȁ vrāta nè pūštāše Odiseju bijelih ruku.
                                 Plakahu jedno i drȕgō, i njîh bi ružoprsta zora
                                 Našla u plàču, da nije Atena se sjajnoka bila
                                 Dovila, te noć dugo na međi skrajnjoj zadržī,
                                 A kod okèanskīh voda zlatòtronū ustavi Zoru,
            245                  Nȅ dā joj upreć konje, što ljudima donose svjetlost.
                                                                       10
                                 Faetona i Lampa, ždrijepce, Zoru što voze.

                          b. Odisej pripravlja Penelopu na nova putovanja. 247—299.


                                    Onda progovori ženi Odisej dosjetljivi ovo:
                                 »Još se nikako, ženo, svršetku nevolja naših
                                 Nismo primàkli, jer trúda još ostaje, mjere mu nije,

                   8  222. »boginja«, tj. Afrodita.
                   9
                     232. Odisej opet plače; vidi 4. pjev. st. 185.
                   10
                      246.  Konji  Faeton i Lampo izvrsno pristaju boginji Zori jer Faeton po etimologiji znači »svijetli«, a
                   Lampo »sjajni«.
                                                                                                       278
   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283