Page 40 - Odiseja

Homer: Odiseja

5
Boginji s preslicom zlatnom Artèmidi bijaše slična.
Lijepo složen naslonjač Adrèsta joj postavi odmah,
Prostirku od vune meke za njome Alkipa nosi,
125 Srebrnu košaru Fila u ruci drži, što nekad
Bješe je Heleni dala Alkándra, Polibu žena,
Koji u Tebi živje u Egiptu, gdjeno su kuće
Pune svakoga blaga; Menelaju Polib je dao
Dvije srebrne kade i tronoga dva i još deset
130 Talenta zlatnih, a žena obdarila Helenu divno:
Zlatnu joj preslicu dade, s kotačići košaru prida,
Koja je bila od srebra, a obod joj pozlaćen bješe.
Tu joj sluškinja Fila donèsē košaru punu
Umjetne pređe, a nad njom dugàčka preslica bješe,
135 Oko koje se opet obvijala plavetna vuna.
Helena sjedne na stolac, na podnožju bjehu joj noge,
O svačem uzme tad ispitivati svojega muža:
»Znamo li veće mi, Menelaje, gojenče Zeusov,
Što se ponose ovi došljaci, tko li su oni?
140 Hoću li krivo reći il' pravo? al' veli mi srce.
Ta još nikada nisam ni čovjeka tòliko slična
Vidjela niti ženu, — sve čudo me motreći hvata, —
Kol'ko Telemahu sinu Odiseja junačkog taj je
Sličan, kojega otac u domu ostavi sitna
6
145 Odlazeć, kad vi Ahejci zbog mène, besramne kučke,
Pođoste pod grad trojski na borbu se spremajuć ljutu.«
Na to odgovori njoj plavòkosī junak Menelaj:
»Tako se, ženo, čini i meni, kako ti misliš.
Takve su njegove noge i takve su njegove ruke,
150 Pogled je očiju isti i glava ȉ vlāsi na njoj.
I kad otòič spomenuv Odiseja začeh o njemu
Nešto govorit, kolìkō za mène muka pretrpje,
Ispod obrva njemu tad gorke potekoše suze.
I tad crvenu struku objèručkē pred oči metnu.«
155 Njemu Nestorov sin Pisìstrat reče ovako:
»Astride, gojenče Zeusov, Menelaje, narodna glavo,
Ovo je doista sin Odisejev, kako si reko,
Ali je pametan on i u duši se stidi govorit
Pred tobom riječi drske, tȁ prvi put došo je k tebi,
160 Koji nas kao bog razvesèljāvaš besjedom svojom.
Mene je ovamo poslo Gerénjanin konjanik Nestor,
Da mu pratilac budem, jer željaše vidjeti tebe,
Ne bi li riječ ga ti naučio koju il' djelo,
Jer sin je na muci mnogoj u domu, kad mu je otac
165 Gdjegod daleko, i nitko pomoćnik kada mu nije;
Sad je Telemahu tako, gdje oca mu nije, gdje nikog
U svem narodu nema, da odbija jade od njèga.«

5 122. »s preslicom zlatnom« — misli se strelica kojom Artemida upravlja tako vješto kao što druge žene
preslicom.
6
145. »besramne kučke« — Helena se gorko kaje što se dala premamiti od Parisa i ostavila prvog muža, pa
na nekoliko mjesta, prekoravajući sebe za taj čin, naziva sebe bestidnicom; vidi u Ilijadi 3. pjev. st. 180.

40